Brzim čamcima, minama i naprednim bespilotnim letjelicama sprečavao je prolaz tankerima, čime je svjetska privreda ostala bez petine potrebne nafte. Ako je ovo zaista kraj rata i moreuz se uskoro ponovo otvori, pitanje je šta slijedi, u analizi piše CNN.
Na pitanje kada će se cijene vratiti na prijeratne nivoe, odgovor nije ohrabrujući. To se gotovo sigurno neće dogoditi ove godine, a možda čak i nikada.
Četiri koraka do normalizacije
Nakon što moreuz zaista bude otvoren, slijedi logistička noćna mora. Prvi korak je uklanjanje prometnog čepa u moreuzu, što će potrajati jer se tankeri kreću izuzetno sporo. Prema Mattu Smithu, glavnom analitičaru za naftu u Kpleru, prvo treba proći oko 166 tankera koji su s otprilike 170 miliona barela nafte zarobljeni u Persijskom zalivu. Tek tada će se osloboditi put za prazne tankere koji treba da uđu, ukrcaju naftu i isplove. Povratak na puni kapacitet prometa tankera mogao bi potrajati i do tri mjeseca, procjenjuje Victoria Grabenwöger, viša analitičarka za naftu u Kpleru.
Drugi korak je pražnjenje zaliha. Prazni brodovi prvo će crpiti naftu iz skladišta koja su se punila jer je proizvođači nisu imali gdje drugo da plasiraju. Iako su rafinerije bile oprezne i nikad nisu u potpunosti popunile zalihe, što bi trebalo donekle skratiti vrijeme do normalizacije, povećane zalihe ipak će odgoditi povratak proizvodnje na puni kapacitet.
Treći korak je ponovno pokretanje proizvodnje. Naftne bušotine na Bliskom istoku uglavnom su bile zatvorene tokom sukoba, a njihovo ponovno stavljanje u pogon nije jednostavno kao pritisak na prekidač. Radi se o složenom inženjerskom izazovu koji može potrajati nedjeljama. Proizvodnja se mora pokretati polako kako bi se izbjeglo urušavanje ležišta sirove nafte, što bi zahtijevalo skupe popravke i nova bušenja. Potrebno je ponovo uravnotežiti vodu i gas koji se ubrizgavaju u bušotine, što je delikatan posao. S obzirom na to da su bušotine u regiji velike i gusto raspoređene, biće potrebna značajna koordinacija među kompanijama i državama kako bi se održao dosljedan pritisak u više bušotina istovremeno.
Četvrti korak su popravci. Brojne rafinerije, postrojenja za prirodni gas i neki proizvođači nafte oštećeni su tokom rata. Naftne kompanije upozoravaju da bi popravci ključne infrastrukture mogli potrajati godinama. Prema podacima Kplera, potrebno je vratiti na tržište 12 miliona barela sirove nafte i tri miliona barela rafinisanih proizvoda dnevno koji su bili obustavljeni širom Bliskog istoka, uglavnom u Saudijskoj Arabiji i Iraku, što nije nimalo lak zadatak.
Krhki mir i otvorena pitanja
Sve ovo pretpostavlja da je rat završen i da neće biti daljih prekida u moreuzu. Ali, posljednjih nekoliko mjeseci bilo je ispunjeno lažnim uzbunama o miru, zbog čega su trgovci cijene nafte držali visokima. Na primjer, 18. aprila Iran je pristao ponovo da otvori moreuz, da bi samo nekoliko sati kasnije objavio da su Sjedinjene Države i Izrael prekršili svoj dio dogovora te je ponovo počeo pucati na brodove.
Trgovci naftom sada će pažljivo pratiti hoće li se Iranzaoista odreći kontrole nad moreuzom. Hoće li prestati naplaćivati prolaz brodovima? Hoće li američka administracija ukinuti blokadu iranske nafte, što je Teheran postavio kao preduslov za mir? Brodarske kompanije takođe se moraju osjećati sigurno prije nego što pošalju svoje brodove. Kada se moreuz posljednji put nakratko otvorio, brodovi su pohrlili da isplove, da bi se ubrzo okrenuli nakon vijesti da prolaz više nije siguran. Osiguravajuća društva podigla su cijene pomorskog osiguranja za hiljade posto i vjerovatno neće nuditi povoljnije polise dok je situacija neizvjesna. Uz to, Iran je prijetio miniranjem moreuza i nalagao brodovima da prolaze određenom rutom, i to samo uz dopuštenje, što je rizik koji mnogi brodari možda neće biti spremni preuzeti.
Cijene nafte i goriva
Trgovci su nekoliko puta pokušali spustiti cijenu sirove nafte, ali ona od sredine marta nije pala ispod 94 dolara po barelu. Cijena sirove nafte Brent u petak je na zatvaranju iznosila nešto više od 100 dolara po barelu. Ako trgovci budu optimistični u pogledu mirovnog procesa, mogli bi pokušati testirati niže granice kada se trgovanje nastavi u ponedjeljak naveče. Analitičari JPMorgana, koji očekuju otvaranje moreuza početkom juna, predviđaju da će se cijena nafte do kraja godine kretati u prosjeku oko 97 dolara po barelu. Michael Green, glavni strateg u kompaniji Simplify Asset Management, napominje da cijena Brenta istorijski mora biti u rasponu od 60 dolara kako bi cijena benzina pala na tri dolara po galonu. Trenutno tržište terminskih ugovora ne predviđa da će se to dogoditi prije 2032. godine.
Što ovaj mir bude duže trajao i što bude više dokaza o ponovnom pokretanju proizvodnje, cijene nafte mogle bi biti niže. Ali, sve se svodi na mnogo “ako”. Iranska državna novinska agencija Fars već je izrazila sumnju u Trampovu izjavu. “Iako je Iran pristao dopustiti da se broj brodova u prolazu vrati na prijeratni nivo, to ni na koji način ne znači ‘slobodan prolaz’ kakav je postojao prije rata”, izvijestila je agencija. Ostaje za vidjeti kako će se situacija razvijati, prenosi Index.
