Stručnjaci izdvojili 17 najvećih prijetnji čovječanstvu do kraja ovog vijeka

Nuklearni sukob i zlonamjerna upotreba vještačke inteligencije mogli bi da ugroze opstanak čovječanstva do kraja ovog vijeka, upozorava nova procjena međunarodne komisije stručnjaka objavljena u časopisu “Lanset”. Istraživanje je izdvojilo 17 velikih prijetnji zdravlju i ljudskom opstanku do 2100. godine, ali naglašava da postoje načini da se njihovi rizici smanje.

Kako piše britanski “Gardijan”, pozivajući se na izvještaj Komisije časopisa “Lanset” za globalne prijetnje zdravlju u 21. vijeku, među najvećim opasnostima nalaze se nuklearni rat i zloupotreba vještačke inteligencije, uključujući mogućnost razvoja biološkog oružja. Stručnjaci naglašavaju da je vjerovatnoća najtežih scenarija trenutno mala, ali da bi njihove posljedice mogle biti katastrofalne.

Procjena obuhvata 204 zemlje i teritorije, a izradilo ju je 35 stručnjaka iz oblasti zdravstva, ekonomije, bezbjednosti, upravljanja i tehnologije. Cilj nije predviđanje neizbježne katastrofe, već utvrđivanje prijetnji na koje države mogu uticati pravovremenim djelovanjem.

Kako bi nuklearni rat mogao ugroziti cijeli svijet?

Jedna od najvećih opasnosti nuklearnog sukoba jeste mogućnost da njegove posljedice daleko nadmaše neposredna razaranja i broj poginulih.

Velika razmjena nuklearnih udara mogla bi da podigne ogromne količine čađi i drugih čestica u više slojeve atmosfere. One bi mogle smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemljine površine, izazvati naglo zahlađenje i poremetiti poljoprivrednu proizvodnju.

Takav scenario mogao bi dovesti do velikih nestašica hrane i gladi u brojnim dijelovima svijeta, uključujući i zemlje koje ne bi bile neposredno pogođene ratom.

Prema procjeni komisije, djelovanje na sprečavanju nuklearnog sukoba moglo bi do 2100. godine spriječiti oko 133 miliona smrti i gubitak 9,35 milijardi godina zdravog života. Riječ je o modeliranim procjenama mogućih koristi od smanjenja rizika, a ne o predviđanju da će se takav broj smrti zaista dogoditi.

Vještačka inteligencija otvara nova bezbjednosna pitanja

Druga prijetnja koju izdvajaju istraživači jeste zlonamjerna upotreba vještačke inteligencije. Posebno zabrinjava mogućnost da se napredni alati iskoriste za razvoj biološkog oružja ili stvaranje patogena koji bi mogli izazvati velike epidemije.

Problem nije samo u razvoju novih tehnologija, već i u tome ko ima pristup njihovim mogućnostima, kako se one koriste i koliko su efikasni sistemi kontrole.

Komisija procjenjuje da bi mjere za smanjenje rizika od zlonamjerne upotrebe vještačke inteligencije mogle spriječiti gubitak oko 10,4 milijarde godina zdravog života do kraja vijeka.

Ova brojka ne znači da će vještačka inteligencija nužno dovesti do izumiranja ljudi. Ona predstavlja procjenu mogućih koristi od smanjenja rizika, uz značajnu neizvjesnost povezanu s ovakvim scenarijima.

Klimatske promjene mogle bi odnijeti milijarde godina zdravog života

Klimatska kriza već predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskom zdravlju, a njene posljedice mogle bi se dodatno pojačavati tokom narednih decenija.

Prema procjeni objavljenoj u časopisu “Lanset”, ograničavanje globalnog zagrijavanja na oko 1,8 stepeni Celzijusa, umjesto scenarija u kojem bi ono dostiglo 4,4 stepena, moglo bi spriječiti gubitak 1,89 milijardi godina zdravog života.

U procjenu su uključene posljedice poput ekstremnih vrućina i zagađenja vazduha. Autori upozoravaju da bi ukupna šteta mogla biti i veća jer je teže precizno izračunati posljedice suša, raseljavanja stanovništva i narušenog mentalnog zdravlja.

Klimatske promjene pritom mogu dodatno pogoršati druge krize, od nestašice hrane do migracija i sukoba oko resursa.

Sedamnaest prijetnji koje bi mogle obilježiti ovaj vijek

Komisija je izdvojila ukupno 17 velikih prijetnji koje bi mogle izazvati ogroman gubitak zdravih godina života do 2100. godine. Osim nuklearnog sukoba, zlonamjerne upotrebe vještačke inteligencije i klimatskih promjena, na listi su:

  • zagađenje vazduha;
  • otpornost mikroorganizama na antimikrobne lijekove;
  • neuhranjenost djece;
  • konvencionalni oružani sukobi;
  • smanjenje međunarodne zdravstvene pomoći;
  • prirodno nastale pandemije;
  • visok krvni pritisak;
  • gojaznost i nezdrava ishrana;
  • pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola;
  • narušeno mentalno zdravlje;
  • nejednakost u prihodima;
  • nizak nivo obrazovanja;
  • nezdravo starenje.

Istraživači su za svaku prijetnju modelirali povoljniji i nepovoljniji mogući razvoj događaja. Procjena se zasniva na podacima Instituta za zdravstvenu metriku i procjenu Univerziteta u Vašingtonu, a obuhvata period od 2025. do 2100. godine.

Smanjenje međunarodne pomoći moglo bi imati teške posljedice

Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da bogatije države smanje finansiranje međunarodne zdravstvene pomoći.

Prema procjeni komisije, drastično smanjenje ili prekid takve pomoći mogli bi do 2100. godine dovesti do gubitka čak 1,5 milijardi godina zdravog života. Gotovo 70 odsto tog gubitka odnosilo bi se na podsaharsku Afriku, gdje su neuhranjenost djece i nedovoljna dostupnost zdravstvene zaštite već veliki problemi.

Istraživači upozoravaju da posljedice smanjenja pomoći ne bi bile ograničene samo na neposredno finansirane programe. Slabljenje zdravstvenih sistema moglo bi povećati smrtnost od bolesti koje se mogu spriječiti ili liječiti, uz dodatno opterećenje stanovništva koje već živi u teškim uslovima.

Stručnjaci pozivaju na djelovanje prije nego što krize izmaknu kontroli

Komisija poručuje da navedene prijetnje nisu neizbježne i da postoji prostor za njihovo smanjenje. Među predloženim mjerama su jačanje zdravstvenih sistema, ulaganje u tehnološke inovacije i bolje praćenje novih rizika.

Kopredsjedavajući komisije Kristofer Mari, direktor Instituta za zdravstvenu metriku i procjenu Univerziteta u Vašingtonu, upozorio je da će odluke koje se donose danas oblikovati zdravlje i kvalitet života budućih generacija.

Autori predlažu da se procjena ažurira svake godine kako bi se uzeli u obzir novi podaci i prijetnje koje se mogu pojaviti.

Poruka istraživača nije da je nestanak čovječanstva do 2100. godine izvjestan, već da se opasnosti s potencijalno katastrofalnim posljedicama moraju ozbiljno razmatrati dok još postoji mogućnost da se spriječe. Od nuklearnog naoružanja i bezbjednosti vještačke inteligencije do klimatskih promjena, obrazovanja i dostupnosti zdravstvene zaštite, odluke država mogu imati dugoročne posljedice po život ljudi širom svijeta.

Pročitajte još

Popularno