Odluka je donesena u razdoblju velike napetosti za predsjednika. Nakon što su iranske snage srušile američki avion, Tramp je, prema navodima lista, satima vikao na saradnike u Zapadnom krilu, podsjećajući na krizu s američkim taocima u Iranu 1979.
“Ako pogledate šta se dogodilo Jimmyju Carteru… to ih je koštalo izbore”, rekao je Tramp, prema izvorima upoznatima sa situacijom.
Misija spasavanja zamalo propala
Kako bi smanjili rizik od impulsivnih odluka, savjetnici su predsjedniku davali informacije samo u “ključnim trenucima”, umjesto da ga uključuju u detaljno praćenje operacije iz minuta u minut, kakvo je imao Savjet za nacionalnu bezbjednost.
Operacija spasavanja trajala je napeta 24 sata tokom uskrsnog vikenda i bila je opterećena brojnim problemima. Dok su potpredsjednik Džej Di Vens i šefica kabineta Suzi Vals napredak pratili s udaljenih lokacija, u komandnom centru vladala je intenzivna aktivnost.
Misija je zamalo propala zbog tehničkih poteškoća kada su se letjelice za spasavanje nakratko zaglavile u pustinjskom pijesku. Istovremeno su američke snage sprovodile složene manevre kako bi odvukle pažnju iranskih jedinica dok je oboreni pilot, čiji identitet nije otkriven, premještan prema tački izvlačenja. Drugi pilot uspješno je spasen kasno u subotu naveče.
Ali olakšanje u Bijeloj kući nije dugo trajalo. Oko dva sata ujutro Tramp je otišao na spavanje, a šest sati kasnije probudio se i na društvenim mrežama objavio ultimatum pun psovki, zaprijetivši da će Iran “živjeti u paklu” ako se ne otvori Ormuski moreuz.
Vojni planeri predstavili opcije zauzimanja ostrva Harg
Uprkos ratobornoj retorici i prijetnjama o “uništenju iranske civilizacije”, izvještaj navodi da je upravo Tramp glavna prepreka za pokretanje kopnene invazije. Vojni planeri navodno su mu predstavili opcije zauzimanja ostrva Harg, ključnog čvorišta za oko 90 posto iranskog izvoza nafte.
Savjetnici su predsjedniku poručili da bi operacija bila taktički uspješna i obezbijedila bi Ormuski moreuz, ali Tramp je plan odbacio. Navodno je izrazio zabrinutost zbog mogućih velikih američkih gubitaka i rekao da bi vojnici na ostrvu bili “laka meta”.
Taj oprez u privatnim razgovorima, piše list, u oštrom je kontrastu s njegovim javnim nastupima, u kojima govori o vlastitoj “hrabrosti” i čak spominje mogućnost da sebi dodijeli Medalju časti.
Pregovori u Pakistanu kao mogući izlaz iz krize
Sukob, koji je počeo 28. februara, već je premašio rok od šest nedjelja koji je Tramp ranije obećao američkoj javnosti. Tokom kampanje tvrdio je da će dugogodišnji bezbjednosni problem riješiti kombinacijom vazdušnih i pomorskih snaga, ali sada se suočava s protivnikom koji ne popušta.
Američki zvaničnici sve više se okreću pregovorima u Pakistanu kao mogućem izlazu iz krize, posebno dok raste Trampovo nezadovoljstvo nedostatkom podrške evropskih saveznika.
Tramp je više puta kritikovao britanskog premijera Kira Starmera i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, a sastanak s glavnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom navodno je nazvao “gubitkom vremena”.
