Studija je objavljena u časopisu “European Heart Journal”, a istraživači su koristili podatke britanske Biobanke.
Šta su istraživači otkrili?
U glavnoj analizi učestvovalo je više od 10.000 odraslih osoba. Učesnici su tokom sedam dana nosili senzore na zglobovima koji su bilježili njihovu izloženost svjetlosti.
Kasnije je struktura i funkcija njihovog srca procijenjena kardiovaskularnom magnetnom rezonancom.
Kod ljudi koji su tokom noći bili izloženi većoj količini svjetlosti uočene su određene promjene u srcu. U grupi sa najvećom noćnom izloženošću, zidovi srca bili su u prosjeku 1,5 odsto deblji, masa lijeve komore bila je 2,4 odsto veća, dok je kontraktilna funkcija bila 1,9 odsto slabija u poređenju sa ljudima koji su spavali u gotovo potpunom mraku.
ScienceAlert navodi da su učesnici sa najvećom izloženošću imali više od tri luksa tokom prosječno gotovo 34 minuta po noći. Tri luksa predstavljaju veoma slabo osvjetljenje, približno kao tri svijeće udaljene oko metar od kreveta.
Promjene su bile “subkliničke”, što znači da same po sebi nisu nužno izazivale primjetne simptome.
Veća izloženost, veći rizik
Istraživači su sproveli i dodatnu analizu na 73.286 osoba, kako bi ispitali povezanost noćne svjetlosti sa kasnijim zdravstvenim ishodima.
Ljudi sa najvećom izloženošću noćnoj svjetlosti imali su tokom narednih osam do deset godina:
- 29 odsto veći rizik povezan sa srčanom insuficijencijom;
- 15 odsto veći rizik povezan sa atrijalnom fibrilacijom;
- 24 odsto veći rizik povezan sa infarktom;
- 33 odsto veći rizik povezan sa moždanim udarom;
- 26 odsto veći rizik od smrti povezane sa kardiovaskularnim bolestima.
Ovi podaci pokazuju povezanost, ali ne dokazuju da je noćno svjetlo uzrok navedenih bolesti. Studija je opservaciona, pa istraživači ne mogu isključiti uticaj drugih faktora.
Šta bi moglo da objasni vezu?
Jedno od mogućih objašnjenja jeste poremećaj prirodnog ritma spavanja i budnosti.
Svjetlost tokom noći može uticati na lučenje melatonina, hormona koji ima važnu ulogu u regulisanju sna. Istraživači su dodatnom analizom utvrdili da je kraće trajanje sna moglo objasniti između 25 i 50 odsto uočenih promjena.
To znači da dio veze između noćnog svjetla i promjena na srcu možda nije posljedica same svjetlosti, već i njenog uticaja na san.
Šta možemo uraditi?
Istraživači ne tvrde da svako svjetlo tokom noći predstavlja opasnost niti da ljudi moraju spavati u apsolutnoj tami.
Ipak, rezultati daju dodatni razlog da se nepotrebno osvjetljenje tokom spavanja smanji. Zatamnjene zavjese, maska za spavanje ili uklanjanje jakih izvora svjetlosti iz spavaće sobe jednostavne su mjere koje mogu pomoći da prostor bude tamniji.
Važno je, međutim, naglasiti da su za utvrđivanje direktnog uzroka potrebna dodatna istraživanja, prenosi RTS.
