Nemojte brinuti, sa vašom spretnošću je sve u savršenom redu. Zadesile ste se usred jedne od najstarijih i najprihvaćenijih modnih zavrzlama na svijetu.
Odjeća namijenjena muškarcima kopča se sa desne strane, a kod žena je sve prebačeno na lijevu. To nam je danas toliko prirodno da se rijetko uopšte zapitamo zašto je to tako, pa čim zagrebete ispod površine ove svakodnevne sitnice, upada se u neobičnu priču punu starih ratnika, razmaženih grofica i vladarskih hirova, piše Reader's Digest.
Ratnicima trebala brzina, a bogatašicama služavke
Možda djeluje kao prastaro pravilo, ali dugmad su se vijekovima koristila samo kao ukras. Sve se promijenilo krajem 19. vijeka, kada je krojenje iz malih radnji prešlo u velike fabrike. Tada su se pravila konačno ustalila, mada su ih se krojači u Londonu i Parizu pridržavali još tokom 17. i 18. vijeka. Što se rajsferšlusa tiče, on se pojavio tek početkom 20. vijeka, a u masovnu upotrebu ušao je tokom tridesetih godina. Pošto je pravilo za dugmiće već uveliko važilo, rajsferšlus je samo preuzeo isti sistem.
Kod muškaraca je računica od samog početka bila potpuno praktična. Kako je oko 90% ljudi desnoruko, muškarcu je bilo daleko lakše da desnom rukom obuhvati dugme i provuče ga kroz rupicu. Ovo je bilo od presudnog značaja za vojnike i naoružane ljude. U trenucima opasnosti, morali su brzo da gurnu ruku pod kaput i izvuku oružje. Ista logika se kasnije primijenila i na pantalone.
S druge strane, kod žena je priča potpuno drugačija i pomalo nepravedna.
Opšte je poznato da imućne dame u 17. i 18. vijeku nisu same oblačile svoje raskošne haljine. Za to su imale služavke. Kada bi služavka stala preko puta svoje gospodarice, njoj je desna ruka bila sa lijeve strane dame. Da bi služavkama bilo lakše da brzo i uredno zakopčaju dugmad, krojači su ih jednostavno prebacili na drugu stranu. Bilo je to pitanje staleža i olakšavanja posla onima koji vas oblače. Pored toga, ženska odjeća tog vremena bila je prepuna tijesnih korseta, šniranja i teških suknji, pa je pomoć sa strane bila neophodna.
Koje još priče kruže u narodu
Postoji i vjerovanje da je ova razlika nastala zbog dojenja. Prema toj priči, majke češće drže bebu na lijevoj ruci kako bi im desna ostala slobodna, pa im je bilo lakše da desnom rukom raskopčaju bluzu sa lijeve strane. Međutim, mnoge majke će vam reći da se bebe moraju dojiti naizmjenično sa obje strane, pa ova teorija i nema baš čvrsto uporište u stvarnom životu.
Druga, daleko zanimljivija priča vezana je za jahanje konja.
Nekada su žene jahale konje tako što su obje noge držale sa lijeve strane sedla. Dok bi konj išao naprijed, vjetar bi lako mogao da im duva u košulju i da je raskopča ako se otvara sa desne strane. Zbog toga su krojači okrenuli preklop sa dugmićima na suprotnu stranu kako vjetar ne bi mogao da otkriva ono što ne treba.
Tako stižemo i do čuvenog francuskog imperatora.
Legenda kaže da je Napoleon Bonaparta bio izuzetno ljut jer su ga žene u društvu ismijavale i oponašale njegovu poznatu pozu sa desnom rukom uvučenom u prsluk. Da bi im stao na put, naređeno je da se ženska odjeća ubuduće kopča na suprotnu stranu, kako više ne bi mogle da ga imitiraju. Iako istoričari nisu potpuno sigurni u tačnost ove anegdote, priča je svakako ostala zabilježena.
Industrija presjekla – Nema više mijenjanja
Kada je u 19. vijeku počela masovna fabrička proizvodnja, mašine su postavljene po tačno utvrđenim šablonima. Kako su se pravile uniformisane vojne odjeće za cijele armije, modna industrija je samo preslikala taj sistem i na civilnu odjeću. Jednom kada su fabričke trake podešene, povratka više nije bilo.
Danas se ovog pravilo drže najviše iz čiste navike.
Preprepravljanje mašina u fabrikama košta mnogo. Dokle god se kupci ne bune, modne kuće nemaju nikakav finansijski razlog da bilo šta mijenjaju. Pored toga, na mnogim poznatim komadima odjeće, poput kožnih bajkerskih jakni, karakterističan položaj rajsferšlusa je postao zaštitni znak robne marke. Takođe, sve škole za modni dizajn i dalje uče buduće krojače da slijede ova stara pravila.
Čak i modni stručnjaci priznaju da uvijek naprave grešku kada obuku košulju koja je slučajno sašivena naopako. Ruke jednostavno same idu tamo gdje su s godinama navikle.
Da li će se išta promijeniti u budućnosti?
Ruku na srce, ženska populacija je ovdje izvukla deblji kraj. Desnoruke žene praktično čitavog života moraju da se muče i radom lijeve ruke kopčaju svoju odjeću. Sa druge strane, ljevorukim osobama ženska odjeća zapravo više odgovara jer im je prirodnija za rukovanje.
Moda se, srećom, mijenja.
Sve je više garderobe koja se pravi kao unisex, odnosno jednaka za sve, gdje se kopčanje prilagođava većinskoj, desnorukoj populaciji. Poznati svjetski brendovi sve češće izbacuju kolekcije koje nemaju strogu podjelu na mušku i žensku stranu kopčanja.
Doduše, nemojte očekivati da će se sve promijeniti preko noći. Stare mašine i dalje rade, a navika je čudo.
Sljedeći put kada se budete mučili sa muževljevom jaknom ili svojom novom košuljom, bar ćete znati koga da krivite – sluge, stare vojnike i moćnog Napoleona, prenosi Ona.rs.
