Početak nove godine za mnoge je idealno vrijeme za promjenu posla, a plata pritom igra ključnu ulogu u odlukama brojnih zaposlenih. Jeste li se ikada zapitali koliko zarađuju vaše evropske komšije? Januar je popularan mjesec za traženje novih prilika jer zaposleni sprovode novogodišnje odluke, dok kompanije prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za one koji razmišljaju o promjeni lokacije ili ih jednostavno zanima poređenje primanja, donosimo pregled plata širom kontinenta na osnovu najnovijih podataka Evrostata, piše Euronews.
Prosjek u EU gotovo 40.000 evra
Prema podacima za 2024. godinu, prosječna godišnja plata po zaposlenom u Evropskoj uniji iznosi 39.808 evra. Međutim, razlike među članicama su velike – kreću se od samo 15.387 evra u Bugarskoj do čak 82.969 evra u Luksemburgu, što je 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječnu platu iznad 50.000 evra bilježi još pet zemalja: Danska, Irska, Belgija, Austrija i Njemačka. Hrvatska se nalazi očekivano ispod prosjeka, prosječna je plata 23.446 evra. Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, nalaze se Grčka i Mađarska, gdje je prosječna godišnja plata manja od 20.000 evra.
Evrostat napominje kako su podaci prilagođeni da prikazuju prosjek kao da svi zaposleni rade puno radno vrijeme, s obzirom na to da u mnogim zemljama veliki dio ljudi radi na skraćeno radno vrijeme. Brojke jasno pokazuju da su plate uopšteno više u zapadnoj i sjevernoj Evropi, a niže na istoku i jugoistoku kontinenta.
Koji su razlozi razlika u platama?
Giulia De Lazzari, ekonomistkinja pri Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), naglasila je da su ekonomska struktura i produktivnost nacija ključni razlozi za razlike među zemljama. “Veća produktivnost omogućuje zemljama da održe više plate”, rekla je za Euronews Business.
Lazzari je primijetila da zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, kao što su financije, IT i napredna proizvodnja, obično imaju više plate u poređenju sa zemljama u kojima je zaposlenost koncentrisana u sektorima niže dodane vrijednosti, poput poljoprivrede, tekstilne industrije ili osnovnih usluga.
“Prisutnost i snaga sindikata, pokrivenost i dubina kolektivnih ugovora te nivo zakonski propisanih minimalnih plata takođe značajno utiču na plate”, dodala je. Dr Agnieszka Piasna, viši istraživač na Evropskom institutu sindikata (ETUI), objasnila je da nizak nivo sindikalizacije i viši nivo nezaposlenosti vjerovatno potkopavaju tržišnu moć radnika.
“To se često smatralo objašnjenjem za niske udjele plata u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope (SIE), koje imaju neke od najnižih stopa sindikalizacije u EU”, rekla je.
Kupovna moć mijenja poredak
Jaz u platama postaje manji kada se uzmu u obzir razlike u troškovima života, odnosno kada se plate mjere standardom kupovne moći (SKM). Jedna jedinica SKM-a teoretski može kupiti istu količinu dobara i usluga u svakoj zemlji.
Prilagođene plate tako se kreću od 21.644 u Grčkoj do 55.051 u Luksemburgu, čime se omjer između najviše i najniže smanjuje na 2,5. Osim Luksemburga, na vrhu ljestvice prema kupovnoj moći nalaze se Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s iznosima iznad 48.500 SKM-a. Pet najniže rangiranih zemalja su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 SKM-a.
Lazzari iz ILO-a istakla je da troškovi života i nivo cijena utiču na nadnice. “Zemlje s višim nivoima potrošačkih cijena uopšteno pokazuju više nominalne plate”, rekla je. Poredak nekih zemalja značajno se mijenja kada se uporede vrijednosti u evrima sa SKM-om.
Na primjer, Rumunija se penje sa 22. na 13. mjesto, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto nakon što se u obzir uzmu razlike u cijenama. Ako se prosječni rast nastavi istim tempom kao u posljednjih pet godina, očekuje se da će prosječna plata u EU u nominalnom iznosu dosegnuti 41.600 evra u 2025. godini te 43.400 evra u 2026, iako se stope rasta znatno razlikuju među zemljama, prenosi Index.
