Različit odnos velikih i malih država prema Kini
Najčešće se u promišljanjima i analizama budućnosti gospodarskih odnosa Kine i svijeta bazično koriste agende koje je Kina projicirala prije izbijanja pandemije u Wuhanu (novi Put svile, ulaganja u tehnološke kompanije i stratešku infrastrukturu EU i SAD). Ove aktivnosti neće biti samo resetirane – kako bi se nakon pandemije nastavilo po starom – nego će stvari u bitnome drugačije izgledati. Ključno pitanje je kako će se zbog toga velike sile postaviti prema Kini u post-virusnom razdoblju.
SAD, EU i zemlje u ‘kreditnom ropstvu’ nakon pandemije
Izgledno je da će se pojedine države različito postaviti prema Kini s obzirom na ekonomske posljedice pandemije koje tek slijede. Kamen spoticanja je i činjenica da se Peking opire bilo kakvoj međunarodnoj nezavisnoj istrazi uzroka pandemije. Uz to, Kina zabranjuje svojim naučnicima da objave istraživanja o porijeklu koronavirusa, što dodatno produbljuje sumnje kod međunarodne zajednice.
Neke države će zbog toga pokrenuti međunarodne tužbe protiv Kine za naknadu štete izazvane pandemijom koronavirusa. Za sada su to najavile Australija i SAD, dok se u američkom Kongresu čuju razmišljanja da se poništi oko tri biliona dolara američkog duga u obveznicama koje Peking drži u trezoru. Prva američka savezna država koja pokreće tužbu je Missouri, a tužbom je obuhvaćena ne samo kineska vlada, već i Komunistička partija Kine (KPK), koja kao poseban entitet nije zaštićena ‘imunitetom suverenosti’ koji štiti države od sudskih postupaka.
Drugu grupu čine države koje su u nekoj vrsti ‘kreditnog ropstva’ od strane Kine. To su pretežno afričke i azijske zemlje, plus Venecuela i Ekvador na američkom kontinentu. One niti dosad nisu mogle servisirati dug prema Kini, a nakon krize izazvane koronavirusom će biti prilično gospodarski paralizirane. Ta skupina će se prikloniti SAD-u kako bi se uz pomoć MMF-a izvukli iz stiska Kine ili će tražiti od Kine da im se otpiše dug. Od evropskih zemalja u tu rizičnu grupu spada Srbija s visinom duga od skoro dvije milijarde dolara. Krediti koje je Srbija uzimala od Kine su daleko nepovoljniji od zaduživanja kod kreditora iz zapadnih zemalja, što će se posebno negativno odraziti u periodu nadolazeće ekonomske krize.
Treću grupu država čine EU članice – ujedno i najveći trgovinski partner Kini. Najmanje što će Evropska komisija tražiti od Kine je da učini konkretan pomak u liberalizaciji svog tržišta, što Kina već dugi niz godina izbjegava učiniti. No, paket pravih poteza tek slijedi nakon rotacije u vrhu početkom juna. Neke zemlje već preduzimaju određene korake u pripremi terena, poput Švedske, koja je zatvorila sve Konfucijeve institute širom zemlje kako bi zaustavila širenje propagande Komunističke partije Kine.
Da stvari ne stoje dobro u Kini među prvima je upozorio jedan od najuticajnijih ljudi u Kini, Deng Pufang, najstariji sin mudrog Deng Xiaopinga i arhitekta moderne Kine. On je prije nepunih dvije godine na jednom panelu uputio poruku vrhu KP Kine, rekavši: “Moramo težiti istini polazeći od činjenica. Najvažnija stvar u ovoj fazi razvoja je pravilno rješavanje vlastitih problema u Kini. Kina treba znati gdje joj je mjesto”. To je u vladajućoj nomenklaturi protumačeno kao oštra kritika Xi Jinpingove vanjske politike.
Međutim, ambiciozni vanjsko-politički ciljevi postavljeni u mandatu Xi Jinpinga su mahom ugroženi. Ponajprije ono što je trebala biti kruna njegove karijere – povratak Tajvana pod suverenitet Kine – je dalje od realizacije nego ikad. Ostali strateški ciljevi Kine su također pod velikim upitnikom, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se stvari odvijati u budućnosti.
Vizija Xi Jinpinga je povezati Kinu s ostatkom svijeta i povećati kapacitete na toj ruti. BRI je masivan infrastrukturni projekt koji nastoji povezati više od 60 zemalja od Azije do Afrike i Evrope u složenoj mreži cesta, pruga i luka kako bi se osigurao protok roba i povećali kapaciteti za nesmetan rast trgovine i kineskog izvoza u budućnosti. Međutim, preko 40 posto kineskog izvoza čini re-izvoz, dok veliki dio kineske proizvodnje čine pogoni u vlasništvu brendova iz SAD i EU koji su proizvodnju mahom premjestili u Kini nakon njenog ulaska u WTO koncem 2001. Sada je većina zemalja najavila povlačenje proizvodnje strateških proizvoda iz Kine nakon pandemije. Evropska komisija je eksplicitno rekla da je pandemija pokazala da je bilo morbidno to što su zemlje EU skoncentrisale proizvodnju strateške medicinske opreme u Kini. Američke i azijske kompanije rade užurbane pripreme za prebacivanje proizvodnje u Indiju, Vijetnam i Tajland. Fizibilnost budućih ulaganja Kine u Pojas i put je prilično upitna, a ova do sada su više nego rizično uložen novac.
Drugi program Xi Jinpinga “Made in China 2025” kojim Kina nastoji postati svjetski lider u ključnim tehnologijama. Peking potiče kupnju tehnoloških kompanija izvan Kine prikupljajući “know-how” širom svijeta. Jedan od takvih primjera je kineska investicija u kompaniju Rimac automobili. U mnogim se državama već godinama to doživljava kao daljnja prijetnja evropskoj industriji. Pojavom pandemije Evropska komisija je upozorila članice da zaštite svoje strateške kompanije i zato će zemljama članicama biti na raspolaganju poseban fond koji će državama omogućiti otkup dionica strateških kompanija kako bi spriječili preuzimanje strateške industrije od strane Kine. Očekivano je da će SAD i većina EU država pojačati barijere u saradnju s kineskim tehnološkim kompanijama.
Kina je ove godine trebala objaviti novi plan pod nazivom “Kineski standardi 2035”. Cilj projekta je stvaranje uticaja na funkcionisanje tehnologija nove generacije, od telekomunikacija do umjetne inteligencije, jer Kina želi u budućnosti sudjelovati u formulisanju međunarodnih standarda. Kompanijama koje su prisutne na globalnom tržištu je važno imati međunarodne standarde koji odgovaraju njihovim potrebama. Međutim, Kina se već sada suočava s optužbama u implementaciji opreme za 5G mrežu, jer postoji opasnost da će prikupljene podatke na različite načine koristiti kineske vlasti. Stoga je više nego izgledno da će “kineske standarde” eventualno prihvatiti gospodarstva u razvoju, jer su jeftiniji od zapadnih alternativa. Premda su kineske ambicije velike, realno je nemoguće da će stvoriti prevlasti nad SAD-om i EU.
Tajvan – država u državi
Najvažniji cilj Xi Jinpinga je bio vraćanje Tajvana pod puni suverenitet NR Kine. Tajvan je dugi niz godina bio izvan radara međunarodne zajednice, premda je gospodarska saradnja te demokratske države sa ostatkom svijeta bila vrlo aktivna. U Tajvanu živi oko 24 miliona Kineza koji ne potpadaju pod upravom Pekinga, nego funkcionišu u “statusu quo” – države u državi. Pojavom pandemije Tajvan je odigrao izuzetno važnu ulogu u samom početku upozorivši Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) na opasnost od prenosa zaraze s čovjeka na čovjeka – što je bilo u suprotnosti s tvrdnjama Kine. Naime, Kina je preko WHO uvjeravala međunarodnu zajednicu da se virus ne širi među ljudima. Tajvan je alarmirao svijet na opasnost, dok je Kina istovremeno nastojala blokirati njihov glas u WHO. Zato je Tajvan stekao posebne simpatije međunarodne zajednice i za očekivati je da će međunarodna zajednica u budućnosti biti znatno naklonjenija Tajvanu u sporu s Kinom. Američki predsjednik Trump upravo je potpisao TAIPEI Akt (Međunarodna inicijativa za zaštitu i unapređenje saradnje tajvanskih saveznika) što će Tajvanu biti snažan vjetar u leđa u održavanju statusa quo u budućnosti. Strateški najvažniji cilj Xi Jinpinga o povratku Tajvana pod kontrolu Kine je sada udaljen od realizacije više nego ikad prije.
Rusija i Iran
Kina je tokom pandemije dobila težak udarac od strane svojih saveznika Rusije i Irana. Ministarstvo zdravstva Irana je teško optužio Peking za “krivotvorenje statistike o broju oboljelih od Covid-19, čime je Kina dovela u opasnost sve zemlje pogođene bolešću”. Rusija, ključni saveznik Kine, je poduzela stroge mjere prema Kini. Među prvima su uveli potpunu zabranu ulaska za Kineze, čak su i kineskog konzula čim je iz Pekinga sletio u Moskvu priveli u karantenu uprkos snažnom negodovanju službenog Pekinga.
Izgledno je da će u post-virusnom periodu Rusija nastojati ponovo preuzeti glavnu ulogu u društvu “nezapadnih” zemalja, što Moskva otvoreno najavljuje. Uprkos krizi koja je prisutna, očito je da se paralelno radi na preslagivanju globalnih odnosa uz novu rekalkulaciju prema kojoj je uticaj Xi Jinpingove Kine znatno oslabljen.
Južno kinesko more
Kina je proteklu deceniju ojačala svoje prisustvo u Južnom kineskom moru koje je predmet spora između Kine i zemalja ASEAN-a. Susjedne zemlje kritikuju Kinu “zbog njene želje za dominacijom i kršenja međunarodnog prava”, dok je donedavni premijer Malezije dr Mahathir na pres konferenciji s kineskim premijerom otvoreno optužio Kinu za “imperijalnu logiku djelovanja”. Kina se u Južnom kineskom moru uvukla u začarani krug trajnog intervenisanja izvan okvira međunarodnog prava, te je susjednim državama čak nastojala nametnuti propise o korištenju spornog pomorskog područja.
Predsjednik Xi Jinping je od vizionara i autora savremenog Puta svile postao najkritikovaniji lider današnjice. Da postoji opozicija u Kini već bi davno tražili ostavke odgovornih i pokretanje istrage vezano za propuste vladajuće stranke u početku pandemije. Obzirom da Kina nema demokratske mehanizme unutrašnje korekcije, prema Kini će dolaziti sve veći pritisak iz inostranstva kako se pandemija bude smirivala. Već sada je vidljivo da Kina postaje sve nervoznija i agresivnija u verbalnim reakcijama, jer je očito velika diskrapancija između kineske vlastite introspekcije i onoga kako je vide ostale države – koje broje ogromne žrtve virusa iz Wuhana. Uskoro će se početi zbrajati i gospodarske štete koje su već sada enormne.
Za razliku od demokratskih zemalja, koje najčešće rade planove prilagođene izbornim ciklusima, Kina je radila planove i strategije za 10, 20, pa i više godina unaprijed. To je do sada bila njena strateška prednost u odnosu na EU i SAD u planiranju globalne arhitekture. Međutim, skoro sve agende koje je Kina projektovala prije pandemije dolaze pod veliki upitnik nakon pandemije. Zapravo se čini da je “kineski virus” Xi Jinpingovu viziju pretvorio – u iluziju.
(Jutarnji)
