Evropa traži način za oporezivanje digitalnih usluga

Zadnjih godina Evropska unija (EU) razmatra koji bi bili najbolji načini za oporezivanje digitalnih usluga, uključivo jedinstveni porez na nivou EU, dok istovremeno postaje sve jasnije globalno da postojeći međunarodni sistem oporezivanja ne zahvata na pravi način proces digitalizacije ekonomije.

Prema sadašnjem međunarodnom poreznom okviru, multinacionalne kompanije uglavnom plaćaju porez na prihode na mjestu gdje nastaje proizvodnja, a ne gdje su locirani potrošači. To postaje problem jer u digitalnoj eri kompanije mogu zarađivati na digitalnim uslugama od korisnika i pritom se ne nalaziti u zemlji gdje se nalaze potrošači.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokušala je doskočiti problemu organizujući pregovore 140 zemalja o prilagođavanju oporezivanja na međunarodnom nivou, ali pregovori nisu baš bili uspješni jer je prijedlog bio dobrim dijelom u suprotnosti s politikama koje neke zemlje imaju za oporezivanje kompanija koje pružaju digitalne usluge. Štaviše, SAD je zaključio da bi primjena predloženog modela po kojem bi velike multinacionalne kompanije plaćale dio poreza tamo gdje se nalaze korisnici američkoj državnoj kasi umanjio prihode za 1,4 milijarde dolara.

Trenutno, oko polovine članica OECD je najavilo, predložilo ili već primijenilo zaseban porez na digitalne usluge. Očekivano, taj porez najviše udara na američke kompanije, pa je Bijela kuća zaprijetila uzvratnim mjerama putem carina, što je neke nagnalo da na neko vrijeme odgode taj porez, podsjeća u analizi američki think-tank Tax Foundation.

Konkretno, Austrija, Danska, Francuska, Mađarska, Italija, Poljska, Španija, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo su primijenili porez na digitalne usluge, a Belgija, Češka, Njemačka, Letonija, Norveška, Slovačka i Slovenija su ga najavile ili razmatraju njegovu primjenu.

Naravno, struktura digitalnog poreza se razlikuje od zemlje do zemlje. Na primjer, Austrija i Mađarska samo oporezuju prihode od online oglašavanja, a danski se porez primjenjuje samo na usluge streaminga. Francuska je baza oporezivanja pak bitno šira.

U svakom slučaju, nivo poreza varira od 1,5 posto u Poljskoj do 7,5 posto u Mađarskoj. Turska je takođe imala 7,5 posto, ali od 1. januara ove godine stopa je smanjena na pet posto da bi se onda u idućoj smanjila za još 50 posto na 2,5 posto. Mađarska je pak odlučila do kraja juna ove godine ne primjenjivati porez.

Njemačka razmatra uvođenje stope od 10 posto na prihode od oglašavanja.

Inače, porez na digitalne usluge se uopšteno smatra prelaznim perioda do dogovora na nivou OECD-a. Ali, kako je Trampovo protivljenje takvom rješenju usporilo stvar, Evropska komisija predlaže jedinstveni porez za cijelu EU.

Pročitajte još

Popularno