Još uvijek se zna ponešto o jeziku ubik. U 19. vijeku, desetine hiljada ljudi govorilo je njime na obali Crnog mora. Kada je Rusija osvojila region, narod Ubika se opirao sve dok nije bio primoran na izgnanstvo u Osmansko carstvo.
Raseljena i traumatizovana zajednica, raštrkana po Turskoj, uspjela je da sačuva svoj jezik sve do 1992. godine, kada je umro njegov posljednji tečni govornik, Tevfik Esenč. Ubik je bio jedan od najmanje 244 jezika koji su izumrli od 1950. godine.
Globalna kriza nevidljivih razmjera
Iako se o jezičkoj ugroženosti govori daleko rjeđe nego o drugim gubicima planetarne raznolikosti, razmjere problema su alarmantne. Dok se međunarodna zajednica mobiliše da spase prašume ili obnovi arheološka nalazišta, napori onih koji dokumentuju i čuvaju manjinske jezike rijetko dobijaju zasluženo priznanje.
Baze podataka, poput Etnologa, svedoče o nezamislivom kulturnom bogatstvu sadržanom u više od 7.000 poznatih živih jezika. Ipak, zapanjujućih 44 odsto jezika je ugroženo, a mnogi od njih imaju manje od hiljadu govornika, navodi kolumnistkinja Gardijana.
Sve se ovo dešava u pozadini globalne homogenizacije, gdje veliki jezici poput engleskog, mandarinskog i španskog dominiraju – prema Etnologu, 88 odsto svjetske populacije govori jedan od samo 20 jezika kao maternji.
Narativi o jednoj naciji i jednom jeziku navode nas da pretpostavimo da se u Francuskoj govori francuski, a u Kini mandarinski, zanemarujući desetine, pa i stotine regionalnih jezika čiji su govornici doživljavali sve – od aktivnog progona i zabrana u školama do osjećaja stigmatizacije.
Oko 44 odsto jezika je ugroženo
Neke zajednice, poput Velšana ili Maora, imaju političku autonomiju da zaštite svoje jezike, ali mnoge nisu te sreće. Održavanje jezika pred naletom dominantnijeg zahtjeva ogromnu odlučnost i resurse koje mnoge zajednice jednostavno nemaju.
Više od riječi – gubitak znanja i identiteta
Gubitak jezika nije samo gubitak riječi, već brisanje jedinstvenih kulturnih perspektiva i znanja. Studije ugroženih jezika često otkrivaju da su autohtoni narodi identifikovali i klasifikovali floru i faunu, od gomolja do vrsta delfina, mnogo prije nego što ih je zapadna nauka otkrila.
Jezička prava često idu ruku pod ruku sa ljudskim pravima. Istraživanje u Kanadi pokazalo je da je u zajednicama gdje više od polovine članova može da razgovara na maternjem jeziku, stopa samoubistava među mladima bila niska ili nepostojeća, dok je bila šest puta viša u grupama gdje to nije bio slučaj.
Slično tome, vladina istraga u Australiji je 2012. utvrdila da autohtoni jezici igraju toliko važnu ulogu u zdravlju zajednica da je preporučeno njihovo priznavanje u ustavu. Četrnaest godina kasnije, ustav i dalje priznaje samo engleski.
Nada u aktivizmu i tehnologiji
Uprkos sumornoj slici, postoje napori koji ulivaju nadu. Lingvisti su često na prvoj liniji fronta, poput Žorža Dimezila, koji je decenijama tragao za govornicima ubika. Njegovo partnerstvo sa Tevfikom Esenčom otkrilo je da ubik ima više od 80 suglasnika i samo tri samoglasnika, što ga smješta na sam rub jezičke evolucije.
Na globalnom nivou, Ujedinjene nacije proglasile su Međunarodnu dekadu autohtonih jezika (2022-2032) kako bi mobilisale resurse za njihovo očuvanje.
U Evropi, instrumenti poput Povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima obećavaju bolju zaštitu, iako je mnoge zemlje nisu ratifikovale, uključujući Francusku i Italiju.
Tehnologija se takođe pojavljuje kao moćan saveznik. Aplikacije za pametne telefone i veb-sajtovi, poput inicijative “FirstVoices“ za dokumentovanje autohtonih jezika u Kanadi, pomažu novim generacijama da uče jezike svojih predaka.
Od ubika do pjaćentina – varijante emilijanskog jezika, potomka vulgarnog latinskog – dokumentacija jezika pruža barem nadu za oživljavanje. Za druge, poput jezika valangama u Australiji, ono malo što je preživjelo možda nikada neće biti dovoljno.
Ko može reći šta smo sve izgubili u njihovim nestalim riznicama riječi za biljke, životinje ili u njihovim mudrim izrekama? Dok ovo čitamo, aktivisti širom svijeta zahtijevaju pravno i kulturno priznanje za hiljade ugroženih jezika, prije nego što bude prekasno, jer sa svakim tihim nestankom jednog jezika, nepovratno gubimo dio kolektivne mudrosti čovječanstva, piše Guardian, prenosi RTS.
