Nova studija objavljena u časopisu Frontiers in Marine Science ponovo je skrenula pažnju na ovu fascinantnu regiju prekrivenu plutajućim morskim algama, koja uprkos mirnoj površini krije jedan od najbogatijih ekosistema okeana.
Sadržaj teksta
More bez ijedne obale
Sargaško more nalazi se oko 950 kilometara istočno od Floride, usred sjevernog Atlantika. Za razliku od svih drugih mora na svijetu, njegove granice ne određuje kopno, već snažne okeanske struje koje formiraju ogromni sjevernoatlantski vrtlog.
Dok oko njega bjesne snažne morske struje, samo Sargaško more djeluje gotovo nestvarno mirno. Upravo taj kontrast vijekovima fascinira moreplovce i istraživače.
Još je Kristofor Kolumbo tokom putovanja 1492. godine zapisao da ga je plašila neobična tišina i nepomičnost vode, vjerujući da bi njegovi brodovi mogli ostati zarobljeni u tom području.
Tek mnogo kasnije naučnici su shvatili da se ispod spokojne površine krije složen sistem snažnih morskih struja.
Plutajuća džungla usred okeana
Najprepoznatljiviji simbol Sargaškog mora su ogromne količine algi poznatih kao sargassum.
Za razliku od većine morskih biljaka koje su vezane za dno, ove alge plutaju po površini zahvaljujući sitnim mjehurićima ispunjenim gasom.
Tako nastaju ogromne plutajuće “prostirke” koje služe kao utočište bezbrojnim morskim vrstama.
U njima se kriju mali rakovi, škampi i mlade ribe, dok predatori poput ajkula koriste ivice algi za lov.
Naučnici su do sada registrovali više od 100 vrsta beskičmenjaka koji čitav život provode među ovim algama, zbog čega je Sargaško more jedno od najvažnijih područja za biodiverzitet Atlantika.
Misteriozno mesto gde se rađaju jegulje
Sargaško more ima posebnu ulogu u životu evropskih i američkih jegulja.
Njihove larve nastaju upravo ispod plutajućih algi, nakon čega hiljadama kilometara putuju okeanskim strujama prema Evropi ili Sjevernoj Americi.
Neke od njih završavaju čak u rokekama udaljenim hiljadama kilometara od okeana.
Posloke više decenija provedenih u slatkoj vodi, jegulje se vraćaju na isto mkesto u Sargaškom moru gdke se mrokeste i uginu.
Kako uspijevaju da pronađu put do iste oblasti u beskrajnom okeanu i dalje ostaje jedna od najvećih misterija životinjskog svijeta.
Važna uloga u regulaciji klime
Značaj Sargaškog mora ne završava se samo na bogatom morskom životu.
Ova oblast predstavlja važan dio globalnog sistema okeanskih struja koje prenose toplu i hladnu vodu između sjevera i juga Atlantika i direktno utiču na vremenske prilike širom planete.
Pored toga, Sargaško more funkcioniše i kao ogromni prirodni rezervoar ugljenika.
Fitoplanktoni iz ovog područja apsorbuju ugljen-dioksid iz atmosfere, a nakon uginuća tonu na morsko dno i tako dugoročno skladište ugljenik.
Na taj način more pomaže u usporavanju klimatskih promkena.
Međutim, naučnici upozoravaju da se temperatura vode u ovoj regiji od osamdesetih godina povećala za oko jedan stepen, što remeti kruženje kiseonika i hranljivih materija i može ozbiljno ugroziti čitav ekosistem.
More koje postaje zamka za otpad
Iako djeluje netaknuto, Sargaško more danas je pod ozbiljnim pritiskom zagađenja.
Struje koje ga okružuju ponašaju se poput ogromne zamke i skupljaju otpad iz velikog dijela sjevernog Atlantika.
Plastika, napuštene ribarske mreže i drugi otpad gomilaju se u regionu i predstavljaju ozbiljnu prijetnju za morski svijet.
Prema pojedinim procjenama, u ovom području nalazi se oko 200.000 komada otpada po kvadratnom kilometru.
Pored toga, buka brodova remeti komunikaciju kitova i drugih morskih sisara, dok životinje često stradaju zapetljane u odbačenu ribarsku opremu.
Zbog sve većih prijetnji, Komisija za Sargaško more, osnovana 2014. godine, pokušava da obezbijedi veću međunarodnu zaštitu ovog jedinstvenog dijela okeana i smanji zagađenje plastikom koje ozbiljno ugrožava njegov opstanak.