Kladionice polako preuzimaju sport: Čekaju li nas velike sportske namještaljke u budućnosti?

Sve je više kladioničarskih kuća koje, na legalne načine, ulaze u svijet sporta i čine tu kombinaciju nečim što izaziva veliku pažnju.

Sa jedne strane, engleski Gardijan je na početku ove sedmice u prilično alarmantnom tonu objelodanio da će čak devet od 20 premijerligaških klubova – u sezoni koja je pred nama imati na dresovima kao sponzora neku kladioničarsku kuću. Još frapantniji podatak je da je to slučaj, sa pomalo nevjerovatnih, 17 od 24 učesnika drugoligaškog nadmetanja, tzv. Čempionšipa.

– Ovo zabrinjava. Klađenje se sve više smatra normalnom pojavom, naročito među mladim ljudima, pa je povećano klađenje postalo smatrano „sastavnim dijelom bodrenja nekog kluba ili praćenja omiljenog sporta”, rekao je za pomenuti britanski list Džom Orford iz organizacije “Nadgledanje klađenja u Ujedinjenom Kraljevstvu”.

Gardijan navodi da je samo u Velikoj Britaniji registrovano 430.000 osoba koje, u medicinskom smislu, imaju problem sa zavisnošću od klađenja, a procjene su da ih je oko još dva miliona “u rizičnoj fazi”. Posebno se ističu podaci o tome da se “370.000 djece od 11 do 16 godina kladi svake nedjelje”, a da je od toga 25.000 već u patološkom problemu.

Ali, ne završavaju se uznemiravajuće činjenice samo na tome da se imena kladionica pojavljuju na dresovima. Amerika je ovog utorka ostala pomalo zatečena viješću da je prvi put neka velika tamošnja sportska organizacija, ni manje ni više – košarkaški gigant – NBA liga, stupila u partnerski odnos sa jednom kladioničarskom kućom.

U SAD je, inače, klađenje maltene ekskluzivno bilo “rezervisano za Las Vegas”, iako je pored savezne države u kojoj je “grad kocke”, Nevada, dozvola tog tipa postojala i u Delaveru, Nju Džerziju i, odskora, Misipiju. Sada je, praktično, širom Sjedinjenih Američkih Država omogućena promocija sportskog klađenja, jer je partnerstvom NBA i te velike kladionice – ideja “normalno je da se kladite na sport, koliko god da imate godina” ozvanična trogodišnjim sporazumom.

NBA će od te kompanije zaraditi 25 miliona dolara (“što će”, piše Biznis insajder, “pomoći da se podigne ‘seleri kep’, odnosno visina plata koje su dozvoljene po timu prije nego što se primjeni dodatno oporezivanje za one koji troše više novca od propisane granice). NBA liga će sa jedne strane reklamirati pomenutu kladionicu, a ona će imati pravo da koristi video-snimke i logo lige, ali i da od NBA dobija najbrže podatke sa utakmica – kako bi se “poboljšalo klađenje dok traju mečevi”.

Klađenje, dakle, postaje “normalna stvar”, iako je ogroman broj onih koji ulaze u zdravstvene, ali i druge životne probleme zbog zavisnosti koju “kocka” može da izazove. Elitni evropski fudbal, a pomenuti engleski slučaj nije jedini primjer, elitna košarka… ušli su u to kolo, pa priče “Ma, to se sve namješta zbog kladionica!”, kojima pribjegavaju neuspješni gosti kladioničarskih filijala, sada će biti dodatno uvećane. Veći problem je, svakako, zavisnost.

Kako je u Srbiji?

Prema istraživanju Blica od prije dvije godine, do 20. jula 2016. registrovano je ukupno 1.750 kladionica u Srbiji. I, taj posao se brzo širi, čak i “ugrožava” klasično ugostiteljstvo po broju zaposlenih: Naime, u većini kladionica pored najmanje tri radnika koji sjede iza pulta za uplate tiketa, postoje i konobari, ljudi zaduženi za rulet ili poker aparate, menadžeri, sistem administratori, programeri i kvoteri, pa se grubom računicom dolazi do brojke veće od 10.000 zaposlenih. Prema tada posljednjem istraživanju, u ugostiteljskim radnjama bilo je zaposleno oko 35.000 radnika, svega tri i po puta više nego u kladionicama.

Prošle, 2017. godine, šef Ekspertske grupe za primjenu izvodljivih principa društvene odgovornosti u igrama na sreću EU, Mirjana Aćimović, istakla je da “definitivno postoji problem i da su maloljetnici i mladi previše izloženi kockarskim uslugama”.

– S jedne strane, imate korporacije koje se trude da budu odgovorne, poštuju neke principe, a s druge strane imate regulatore koji se trude da cijelu tu stvar iskontrolišu, a sa treće strane imate potrošače koji konzumiraju usluge, a nisu sasvim zaštićeni – rekla je Aćimovićeva za Tanjug.

Prema njenim riječima, treba utvrditi da li treba poboljšati regulativu, kako unaprijediti kontrolu, zatim, kako upotrebiti mjere društvene zaštite i sve inicijative iz EU, koja, kako je istakla, već odavno insistira na tome da je prioritet da se mlađa populacija i djeca moraju zaštiti do pretjerane izloženosti kocki i od patološkog kockanja.

– Naš zadatak je da se umrežimo i probamo da napravimo širi akcioni plan, kako da djecu, omladinu, potrošače zaštitimo od patološkog kockanja – rekla je ona.

U tom Tanjugovom izvještavanju navode se i podaci sa tribina na temu “Kockanje sa životom nije igra”:

– Na uzorku od više od 50 odsto u odnosu na ukupan broj mladih u trećim i četvrtim razredima srednjih škola – okvirno, oko 14 odsto djece već ima dodira sa kockanjem, a od tog procenta, nekih 10 odsto može da se uzme u obzir da su patološki ovisnici o kocki – navedeno je tom prilikom.

I, kada to uzmete u obzir, onda odgovor na pitanje “Ima li namještanja?” iz naslova – i nije najveći problem sa kojim se susrećemo.

(Blic, Business Insider, Srpskainfo)

Facebook Komentari

Pročitajte još

Popularno