“Ako rat potraje, to će za evropsku privredu biti teret uporediv s pandemijom kovida ili početkom rata u Ukrajini”, rekao je njemački kancelar Fridrih Merc. Italijanski ministar odbrane Guido Crosetto upozorava da bi sukob mogao trajati “godinama”, dok predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde procjenjuje da bi dugoročne posljedice mogle nadilaziti sve što se danas može zamisliti.
Oko 20 posto svjetske nafte i gasa prolazi Ormuskim moreuzom, koji je Iran zatvorio uz prijetnje napadima na brodove. Predsjednik SAD Donald Tramp poručio je pogođenim zemljama: “Moraćete naučiti boriti se sami za sebe. Teži dio je gotov. Idite po svoju naftu.”
Nafta i gas ključni su za prevoz, grijanje i cijeli industrijski lanac, od hrane i plastike do hemikalija i poljoprivrede. Zatvaranje moreuza pogađa i snabdijevanje gnojivima te helijumom, ključnim za proizvodnju mikročipova. Učinak se zasad najviše vidi u rastu cijena goriva, ali i u širenju krize na druge proizvode, pa je Sony poskupljenje novih PlayStation konzola direktno povezao s “pritiscima u globalnoj privredi”.
Politico upozorava na scenario koji šef Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol naziva “najvećom prijetnjom globalnoj energetskoj sigurnosti u istoriji”.
Nestašice
Za razliku od kriza sedamdesetih ili 2022, sadašnji poremećaj pogađa sve energente, od sirove nafte i gasa do dizela i mlaznog goriva. Analitičarka Ana Maria Jaller-Makarewicz upozorava da se tržišta suočavaju s rijetko viđenim scenarijem potpunog zatvaranja ključnog energetskog prolaza. Dok su krize sedamdesetih smanjile globalne zalihe za oko sedam posto, sada je pogođeno oko 20 posto svjetskog snabdijevanja.
EU je isprva računala na relativno nisku zavisnost od Zalivu, oko šest posto nafte i manje od 10 posto gasa, te na alternativne dobavljače poput SAD, Norveške, Azerbajdžana i Alžira. Ali kako rat ulazi u petu nedjelju, pokazuje se da to nije dovoljno.
Azijske zemlje, koje su prije rata oko 80 posto energije dobijale iz Zaliva, agresivno kupuju preostale količine i podižu cijene. Trgovci preusmjeravaju pošiljke prema Aziji zbog veće zarade, zaobilazeći Evropu. Prema analitičaru Kplera Charlesu Costerousseu, najmanje 11 LNG tankera već je preusmjereno na istok, a posljednji tanker s katarskim gasom stiže u Evropu za nekoliko dana.
“Nemamo rezervi. Nemamo nikakvu sigurnost”, upozorava Jaller-Makarewicz, dodajući da bi Evropa posljedice mogla osjetiti već za nekoliko nedjelja.
Najgori scenario bio bi da moreuz ostane zatvoren duže od mjesec dana, uz nastavak napada na energetsku infrastrukturu, upozorava jedan direktor LNG uvoznika. Iako bi visoke cijene s vremenom mogle podstaknuti veću proizvodnju, upozorava da bi mogle ostati trajno povišene.
EU je posebno ranjiv kod rafinisanih proizvoda, jer više od 40 posto dizela i avio-goriva dolazi iz Zaliva. “Ako moreuz ostane zatvoren, praktično nema alternative”, rekao je analitičar ICIS-a Homayoun Falakshahi. Finansijska tržišta zasad računaju na kratkotrajnu blokadu od dvije do tri nedjelje, ali duže zatvaranje značilo bi još više cijene i dublju krizu.
Iako su bogate zemlje početkom marta oslobodile 400 miliona barela nafte iz rezervi, cijene su ponovo počele rasti.
Uništavanje potražnje
Najvidljiviji učinak već su više cijene goriva. Cijena eurosupera 95 porasla je oko 15 posto između 23. februara i 23. marta. Vlade pokušavaju ublažiti udar smanjenjem trošarina, ali bez novih isporuka mogle bi posegnuti za ograničavanjem potrošnje.
Evropski komesar za energiju Dan Jørgensen savjetovao je ograničavanje prometa kako bi se nadoknadio manjak dizela i mlaznog goriva, što podsjeća na mjere iz sedamdesetih. U opticaju su i scenariji “energetskih lockdowna”.
Vazdušni saobraćaj posebno je pogođen jer je gorivo najveći trošak. Cijena mlaznog goriva u Evropi više nego se udvostručila i premašila 1.700 dolara po toni. Avio-kompanije već podižu cijene, a direktor IATA Willie Walsh upozorava da industrija ne može apsorbovati taj udar.
Neke azijske kompanije već ukidaju letove, a Lufthansa razmatra prizemljenje između 20 i 40 aviona, što bi smanjilo kapacitete za 2,5 do 5 posto. Ako kriza potraje, neki će putnici odustati od putovanja, a dio će ostati bez planiranih putovanja.
Industrijski pad
Posljedice se već prelijevaju na industriju, posebno na hemijski sektor koji je osnov proizvodnje u Evropi. Njemački Covestro upozorava na nagli rast troškova logistike, sirovina i energije koji se već ugrađuje u cijene proizvoda.
Eurofer upozorava da nestabilne cijene energije postaju jedan od najvećih rizika za ulaganja, posebno u niskougljičnu proizvodnju čelika. Bez stabilnih i konkurentnih cijena energije ulaganja je sve teže opravdati u Evropi.
Rastu i troškovi plastike, đubriva i helijuma. Industrija plastike posebno je izložena jer zavisi od uvoza nafte i gasa, dok proizvođači đubriva upozoravaju da energija čini 60 do 80 posto troškova proizvodnje, pa poremećaji brzo izazivaju lančanu reakciju i rast cijena.
Stagflacija
Rast troškova u proizvodnji, prometu i poljoprivredi prelijeva se na potrošače, vraćajući inflaciju. Komesar za privredu Valdis Dombrovskis upozorava da bi ovaj talas mogao das liči na stagflaciju – kombinaciju slabog rasta i visokih cijena koja je obilježila sedamdesete.
Evropska komisija procjenjuje da će privredni rast pasti na oko jedan posto, dok bi rast inflacije mogao natjerati Evropsku centralnu banku na podizanje kamatnih stopa. To bi dodatno poskupjelo kredite i usporilo privredu.
Visoki javni dugovi postaju sve skuplji za servisiranje, a vlade bi mogle biti prisiljene na rezove u javnim uslugama.
Čak i ako rat odmah završi, oporavak bi trajao najmanje godinu dana, upozorio je Birol. Što sukob duže traje, posljedice će biti teže.
Dok posljednji tankeri iz Zaliva završavaju istovar, Evropa ima sedmice, a ne mjesece za pripremu. “Kriza neće biti kratka”, rekao je Jørgensen. “Čak i da sutra nastupi mir, posljedice će ostati jer je energetska infrastruktura u regiji uništena i i dalje se uništava”, prenosi index.hr
