Više od tri decenije naučnih istraživanja o tome kako vježbanje i ishrana utiču na zdravlje neprestano ukazuju na jedan zabrinjavajući paradoks: duži život i dobar život nisu usklađeni. Dok smo djelimično riješili prvi dio jednačine, u drugom ozbiljno zaostajemo.
Tokom prošlog vijeka, prosječan životni vijek u razvijenim zemljama porastao je za više od 20 godina, dostižući otprilike 80 godina za muškarce i 84 za žene. Iako medicinska i naučna istraživanja mogu dodatno pomjeriti te granice, broj godina koje možemo očekivati da proživimo u dobrom zdravlju je u opadanju i sada iznosi oko 67 godina.
To praktično znači da je većina nas na putu da provede skoro dvije decenije, a ponekad i duže, živeći sa hroničnim bolestima, kognitivnim padom ili gubitkom pokretljivosti. Upravo taj jaz, a ne sam životni vijek, predstavlja pravu krizu.
Ipak, gotovo niko je ne tretira kao takvu. Život je postao takmičenje u izdržljivosti u kojem je cilj stići do samog kraja, bez obzira na cijenu.
Trka za godinama umjesto za zdravljem
Dugovječnost je riječ na svačijim usnama, a influenseri i bogati biohakeri raspravljaju o mogućnosti trocifrenog životnog vijeka, ulažući milione u cilj dostizanja 160 godina.
Nasuprot tome, zamislite osamdesetogodišnjaka iz komšiluka koji sam nosi namirnice, penje se uz stepenice, vozi automobil i spušta se na pod da se igra sa unucima.
Kvalitet života, a ne broj godina
To je cilj vrijedan truda. Idealno bi bilo da dobro zdravlje i kvalitet života traju čitav život. Ravnoteža između kvaliteta i kvantiteta naših godina je ideja iza koncepta “zdravog životnog vijeka”: perioda naših života koji provodimo u dobrom zdravlju.
Iako je definicija dobrog zdravlja subjektivna, jasno je da je smanjenje jaza između zdravog životnog vijeka i ukupnog životnog vijeka bolno neophodno i frustrirajuće teško ostvarivo. To možda objašnjava nesklad između veličine problema i malih ulaganja u njegovo rješavanje.
Procjene pokazuju da je, na primjer, u Kanadi odnos potrošnje na liječenje u odnosu na prevenciju skoro 12:1. Globalni trend polako počinje da se mijenja, preusmjeravajući fokus sa pukog produžavanja života na produžavanje godina provedenih u aktivnosti i samostalnosti.
Jednostavna, ali zanemarena rješenja
U pokušaju da premosti ovaj jaz, na Univerzitetu Mekmaster osnovan je novi Institut za kineziologiju i zdrav životni vijek “Mekol Mekbejn”. Kineziologija, nauka o tome kako se tijelo kreće, funkcioniše i obavlja svoje zadatke, u kombinaciji sa preventivnom medicinom može pomoći da ljudi uopšte ne dođu do klinike, umjesto da se liječe tek kada se bolest razvije.
Cilj ovakvih inicijativa i istraživanja jeste da se odloži početak bolesti, očuva fizička i kognitivna funkcija i izgradi otpornost prije nego što bude potrebna.
Industrija velnesa nas ubjeđuje da ima rješenje za dugovhečnost
Iako industrija velnesa i dugovječnosti ubjeđuje pratioce da je krajnji cilj “maksimizovanje” života kroz pilule, protokole i napitke, glavne komponente zdravog životnog vijeka su odavno poznate i dostupne.
To su redovno vježbanje, kvalitetan san, zdrava ishrana, stvarne društvene veze, nepušenje i umjerenost u alkoholu. Studija objavljena u časopisu BMJ Evidence-Based Medicine pokazala je da zdrav način života može neutralisati negativne efekte gena koji skraćuju život za više od 60 odsto.
Ipak, milijarde dolara godišnje se troše na velnes proizvode, dok zdravlje populacije opada u sve mlađem uzrastu, bez dokaza da suplementi i “tretmani” koje industrija prodaje doprinose zdravom životnom vijeku.
Društveni temelji dugog i zdravog života
Rasprava o ovom pitanju zahtijeva širu perspektivu. Faktori s najvećim uticajem na zdrav životni vijek nisu kokteli suplemenata, već su složeni, teško rješivi i nisu podjednako dostupni svim slojevima društva.
Već živimo duže
Bezbjedne ulice i parkovi, pristupačna hrana, krov nad glavom, komšija za šetnju, predvidivo radno vrijeme i pristup brizi o djeci. Ništa od ovoga nije luksuz, već osnovna infrastruktura za duži i zdraviji život, koja je za previše ljudi jednostavno nedostižna.
Stručnjaci sve više naglašavaju da su psihološki i društveni aspekti često zanemareni. Osjećaj svrhe i smisla, jake društvene veze i mentalno blagostanje ključni su za dugovječnost. Primjer za to je praksa “moai” na Okinavi, gdje se formiraju male grupe bliskih prijatelja koji se obavezuju na doživotnu međusobnu podršku.
Prihod, obrazovanje, uslovi stanovanja, bezbjednost u komšiluku, društvena izolacija i diskriminacija imaju podjednako veliku težinu u tome ko će zdravo stariti kao i bilo šta što se može naći u priručniku o dugovječnosti.
Istraživanja su prevazišla pitanje da li možemo da živimo duže. Mi to već radimo. Novo pitanje je da li smo spremni da ozbiljno, pravično i na vrijeme ulažemo u to da živimo bolje. Možda ćemo otkriti da težnja za dužim zdravim životnim vijekom vodi i ka još većoj dugovječnosti za sve. A to je cilj koji vrijedi slijediti, piše Independent, prenosi rts.rs.
