Točno dva i pol sata trebalo je u subotu navečer Bajagi i Instruktorima u Areni Zagreb za odsvirati 30 pjesama. Dvije su makli iz planirane set liste, a ove otpjevali s osam tisuća ljudi koliko ih se našlo u dvorani na ispunjenom parketu i na prvom rangu tribina.
Zasigurno bi ovakav starinski koncert još bolje “legao” u veliku, krcatu dvoranu Doma sportova, ali za tu prvu želju organizatora nisu bili, poslužimo se tim izrazom, u Domu sportova “spremni”, pa su morali u Arenu. Tako je Bajaga s ranijih pet tisuća ljudi na zagrebačkim nastupima poput Šalate ili trostruko rasprodane Tvornice,, stigao do osam tisuća, potvrđujući ne preveliki, ali stalan rast na terenu.
Pogotovo od onih dvjestotinjak ljudi koji su ga davno gledali u Kulušiću 1981., uključujući i mene. Zamalo je pogodio i sam datum tog svog prvog samostalnog koncerta uopće, u Kulušiću 12. travnja 1984. Predvidljivo, baš je zaliha pjesama iz tih minulih 35 godina karijere bila osnovno gorivo solidnog subotnjeg nastupa pred raspoloženom publikom uz koju Bajagi nije niti trebala neka spektakularno opremljena pozornica.
Nekoliko “rampi” reflektora, tri videoekrana, jak razglas i usvirani Instruktori bili su sasvim dovoljni za prenošenje “220 u voltima” i pjesama koje su ovi u dvorani znali napamet. Otprilike onako kako možete vidjeti i čuti na upravo objavljenom Blu-rayu ili 2 CD-a “U Puli lom – Live at Arena” s lanjskog pulskog nastupa.
Tamo je prigodno počeo s “Rimljanima”, a u zagrebačkoj areni s “Dobro jutro”, nakon čega su evergrini “S druge strane jastuka”, “Godine prolaze”, “Berlin”, “Dobro jutro džezeri”, “XX vek”, “Ti se ljubiš na tako dobar način”, balade “Kad hodaš” i “Zažmuri”, “Tišina” na kraju koncerta i bisevi “Otkada tebe volim”, “Ruski voz”, “Tamara” i ostale, provele publiku Bajaginim albumima sve do zadnjeg “U sali lom”.
Predgrupa Buđenje u pola sata nastupa dobila je puno bolje reakcije publike nego što ih obično dobivaju predizvođači, predstavili su novi album “Samo ti, samo ja”, a s njima je u singlu “Niski neko zlato” na usnoj harmonici nastupio i Boris Hrepić Hrepa iz nekadašnje Daleke obale, uz Bajagu jedan od najpopularnijih bendova osamdesetih.
Bajaga se odrekao svih gostiju, osim jednog, ali vrijednog; zagrebačkog majstora Davora Rodika na pedal steelu u šest pjesama, koji je već zamalo postao stalni član Instruktora. Najkraće, Bajaga se vratio u Zagreb gdje je i počeo solo karijeru prije točno 35 godina.
(Večernji.hr)
