Bjelogrlić snima film “Lančana reakcija”, otkriva da li je Tito pravio atomsku bombu

Radnja novog filma u režiji Dragana Bjelogrlića “Lančana reakcija” smeštena je u 1958. godinu kada se 15. oktobra dogodio nuklearni akcident u Institutu Vinča nako čega je grupa srpskih naučnika koja je konstruisala reaktor bila ozračena smrtonosnom količinom radijacije.

O ovom događaju se u medijima pisalo, ali kako ističe Bjelogrlić, ono što je ostalo pod velom tajne, jeste kako je došlo do toga i na čemu su tada radili – u pitanju je bilo pravljenje atomske bombe.

Pod velom tajne bezbednosnih službi, srpski naučnici su na čelu sa pionirom srpske nuklearne fizike doktorom Dragoslavom Popovićem krenuli u Pariz specijalnim letom, kako bi otišli na lečenje u kliniku Kiri. Zahvaljujući tada revolucionarnoj transplataciji koštane srži, koju je prvi put u istorji medicine obavio poznati francuski stručnjak Žorž Mate, uz svesrdnu podršku frencuskih građana – čak 500 njih se prijavilo dobrovoljno da budu donori koštane srži, petoro naših naučnika se uspešno oporavilo.

Decenijama skrivanu tajnu o slučaju Vinča u knjigu je pretočio profesor Goran Milašinović, a na motivima tog romana scenaristički tim Vuk Ršumović i Dragan Bjelogrlić utemeljio je originalnu filmsku priču „Lančana reakcija“.

– Kada sam pročitao knjigu “Slučaj Vinča” pre sedam godina bilo mi je najzanimljivije kako je tako veliki događaj prošao mimo radara. Sam akcident bio je dosta kontroverzan. Dogodio se pod brojnim dosad nerazjašnjenim okolnostima – alarm se nije uključio, nisu postojali zapisnici… Ono što je bilo moje najveće iznenađenje i šta nisam znao, to je bila priča oko doktora Matea koji radi prvu trasplataciju koštane srži i ono što je najveći hajlajt te priče, je da je petoro francuskih državljana rizikovalo sopstvene živote da bi spasili njima potpuno nepoznate ljude koji su došli iz drugog dela sveta. Shvatio sam da u stvari imamo pred sobom jednu ozbiljnu psihološku dramu sa blagim elementima trilera – objasnio je reditelj.

Ističe da je čitav humani čin Francuza ostao ispod radara usled tog političkog momenta, razdeljenosti sveta na istočni i zapadni blok nakon pada Gvozdene zavese. U filmu će se naći i ispred kamere, glumeći lik Aleksandra Leke Rankovića.

– Leka je bio potpredsednik SFRJ, dugogodišnji šef državne bezbednosti i narodni heroj.

Pisac Goran Milašinović istakao je da je u romanu akcenat više na karakterima i humanom potezu Francuza, dok je za potrebe filma i filmičnosti ipak potrebno više trilera, te se radnja više usmerava na pravljenje nuklearne bombe.

– Zanimljivi su mi bili paradoksi vezani za ovaj događaj. Prvi je taj da, iako se radi o prvoj transplataciji nekog organa na svetu, mi o tome ništa nismo znali. Nakon 30 godina, kada je jedan lekar dobio Nobelovu nagradu za transplataciju, on je u svom govoru rekao da je Žorž Mate napravio prvi pokušaj transplatacije na pacijentima iz Jugoslavije, ali da je bio neuspešan sa stanovišta nauke. Drugi paradoks je bio taj da smo mi čuvali taj događaj kao neku vrstu zavetne tajne. Verovatno u Jugoslaviji u to vreme nisu želeli da se pokaže da se nešto loše dogodilo u tada najprestižnijem institutu. Pavle Savić je bio čovek koji se izričito protivio pravljenju atomske bombe. On je kasnije okrivio te koji su pravili eksperiment da je njihova greška. Sve to napravilo je zavet ćutnje i zbog toga mi ne znamo i danas toliko o tome – kaže Milašinović.

Ambasador Francuske Pjer Košar istakao je da će ovaj film biti testament francusko-srpske kulturne saradnje. Francuski glumac Alexis Manenti, koji je tumačio jednu od glavnih uloga u filmu “Jadnici”, koji je nagrađen u Kanu 2019. godine, igraće naučnika Žorža Matea. Kako je objasnio, srpski zna solidno da govori jer mu je majka Beograđanka, a otac Francuz.

– Krv je to, neizbežno je da sam povezan sa vašom zemljom. Čast mi je da igram ovu ulogu. Mate je bio veliki naučnik, humanista. Drago mi je što radim film koji režira Bjelogrlić jer on radi srcem – rekao je Manenti.

Naučnika Dragoslava Popovića igraće Radivoje Raša Bukvić koji je za ovu ulogu izgubio 10 kila i morao je da obrije glavu.

– Ovo je bio neophodan zahtev i rado smo ga svi učinili. Nisam ništa znao o ovome. Kada sam dobio scenario bio sam oduševljen do koje mere je Jugoslavija pedesetih godina bila razvijena i snažna u poređenju sa Frencuskom koja još nije počela da gradi nuklearni program. Jugoslavija je tada itekako napravila ozbiljne korake u tom pravcu. Bio sam facinaran koliko jako malo mi o nama samima znamo – kazao je Bukvić.

Jovan Jovanović i Alisa Radaković takođe su pristali da zbog uloge obriju glavu i smršaju, ali kako ističu, sve fizičke promene su male stvari naspram truda i odgovornosti koje ih čekaju.

– U toj želji da baveći se naukom i zakonima prirode i pokušavajući da ih ukrotite da služe nama, događa se tragedija i potencijalni gubitak svega što znate. Ta nada, vera i želja da se preživi, želja da budete tu i da se borite jača je od svega, a onda je gubitak kose bila najmanja stvar. Ima toliko mladih i starijih koji su prošli kroz slično. Najizazovnije je naći tu iskru koja ne može da se ugasi i koja preživljava i nastavlja – rekla je mlada glumica.

Miki Manojlović tumači lik Pavla Savića, koji je od početka bio protiv pravljena atomske bombe jer je uvideo slabosti cele procedure.

– Pamtim to vreme. Bio sam klinac, išao sam u osnovnu školu. Verovalo se i govorilo: “Tito pravi automsku bombu”. Onda je to nestalo, niko više to nije pominjao, ali bila je istina. To su Istok i Zapad dozvolili. Ovde se nikad nije događalo ništa ako nije dobijena dozvola od njih. Tako je i rasturena Jugoslavija, uz sve ostale stvari. Pitanje je šta bi bilo da su uspeli u svojoj zamisli i gde bismo sada bili – zaključio je Manojlović.

Premijera se očekuje na jesen 2023. godine.

(nova.rs)

Pročitajte još

Popularno