Taj sukob, prvenstveno između bogatijih zemalja zapada i siromašnijih i zaduženijih zemalja juga i istoka Europe, nosi sa sobom golemi rizik kašnjenja s ekonomskim oporavkom i oslobađanja političkih i financijskih sila koje bi mogle rastrgati Uniju, piše CNN.
Predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen u srijedu je otkrila svoj ambiciozni prijedlog financijskog instrumenta za oporavak gospodarstva, vrijednog 750 milijardi eura, uz Višegodišnji financijski okvir (VFO) od čak 1100 milijardi eura.
“EK danas predlaže novi instrument za oporavak, pod imenom EU nove generacije, u okviru revidiranog dugoročnog proračuna. Ukupno će ovaj europski plan za oporavak osigurati 1850 milijardi eura za pokretanje našeg gospodarstva i napretka Europe”, izjavila je predsjednica EK.
Paket mjera za oporavak sastoji se od dva dijela – višegodišnjeg proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. i instrumenta za oporavak koji će se financirati zaduživanjem na tržištima kapitala uz jamstvo država članica.
Kompromis Njemačke i Francuske i protivljenje “Štedljive četvorke”
Do ovog prijedloga došlo je samo zahvaljujući kompromisnom dogovoru dvije najveće ekonomije u Uniji, Njemačke i Francuske. No na pobunu nije trebalo dugo čekati. Grupa fiskalno konzervativnih i razvijenih zemalja, poznatih u briselskim kuloarima kao “Štedljiva četvorka” – Nizozemska, Austrija, Švedska i Danska – odbacile su dogovor Njemačke i Francuske.
Štedljiva četvorka, naime, inzistira da Bruxelles umjesto nepovratne financijske potpore treba davati nove kredite ionako zaduženim zemljama.
To neslaganje ozbiljno otežava slanje novca zemljama članicama koje su najteže pogođene koronavirusom – prije svega Španjolskoj i Italiji, gdje je anti-EU sentiment u porastu.
A jučerašnje predstavljanje Von der Leyen samo po sebi ne znači puno – članice EU moraju jednoglasno podržati predloženi šestogodišnji proračun. To zemljama koje se ne slažu daje nesrazmjerno veliku pregovaračku snagu, ako odluče inzistirati na svojim zahtjevima. No u isto vrijeme se postavlja pitanje – jesu li sve članice svjesne posljedica ako program ekonomskog oporavka ne bude realiziran ili bude nedovoljan.
“Mjesečarimo na putu u financijsku krizu”
“Nejednaki oporavak će rastrgati naše jedinstveno tržište i postaviti temelje za ozbiljne financijske i političke tenzije u eurozoni i u EU”, upozorio je nedavno Mário Centeno, portugalski ministar financija i predsjednik Eurogrupe, tijela ministara financija članica eurozone.
“Mjesečarimo na putu u financijsku krizu. Mnogo toga je na kocki”, dodao je Centeno.
A on nije jedini koji je upozorio na opasnost s kojom je EU suočena. Talijanski premijer Giuseppe Conte upozorio je prošli mjesec da EU ima sastanak s poviješću, a ako njeni lideri ne iskoriste priliku da udahnu novi život u europski projekt, rizik njegovog neuspjeha je stvaran.
Podsjetimo, kada je koronavirus nakon Kine pogodio Europu – a Italija je bila prva na udaru – svaka se zemlja članica branila sama za sebe. Italija je, barem u početku, umjesto od ostatka EU pomoć dobila od Kine i Rusije, iako korisnost te pomoći neki dovode u pitanje. Na kraju je zbog toga Von der Leyen uputila “iskrenu ispriku” uime “cijele Europe”.
Ipak, EU se u međuvremenu trgnula i poslala značajnu medicinsku pomoć Italiji te počela dogovarati navedeni paket financijske pomoći za spas ekonomije pogođene dosad neviđenim mjerama karantene diljem Starog kontinenta.
Pad BDP-a od rekordnih 7,8% ove godine u eurozoni
Naravno, ovo nije prva kriza koja je dovela u pitanje budućnost europskog projekta. Prije nje su, sve u posljednjih desetak godina, njene temelje na sličan način uzdrmale financijska kriza 2008., s njom povezana dužnička kriza (prvenstveno Grčke, ali i Portugala i Irske), kriza eura, izbjeglička kriza, val desnog populizma i na kraju, u nešto manjoj mjeri, Brexit.
No unatoč pesimističnim prognozama EU je preživjela sve ove izazove svog legitimiteta i smisla svog postojanja kao nadnacionalnog projekta koji osigurava mir, slobodu kretanja dobara i ljudi i jedinstvenu ulogu na svjetskoj pozornici u doba globalizacije i sve većih globalnih previranja. Preživjela je, ali temeljita reforma i preispitivanje ciljeva i vrijednosti europskog projekta su, nažalost, izostali.
Štedljive zemlje ne žele da njihovi porezni obveznici izvlače zadužene zemlje s juga i istoka
Istina, EU bi zasigurno pretrpjela snažan ekonomski udarac zbog pandemije i karantene koja je uvedena da bi se pandemiju zaustavilo čak i da je provela spomenute reforme. EK sada predviđa pad BDP-a u eurozoni od rekordnih 7,75% ove godine, dok će taj pad u Italiji vjerojatno iznositi preko 9%. A Italija je krajem prošle godine već imala javni dug u iznosu od 135% svog BDP-a.
Jasno je da bi dodatno zaduživanje zbog koronakrize učinilo dug zemalja poput Italije neodrživim. No “štedljive” zemlje poput Nizozemske i Austrije gledaju svoje interese i ne žele da njihovi porezni obveznici izvlače “rastrošne” južne zemlje.
Njemačka shvatila razmjere krize i popustila
I Njemačka je donedavno bila među članicama koje ne žele ni čuti za spašavanje drugih članica novcima svojih poreznih obveznika. Uspomene na izuzetno teške uvjete koje je 2015. “Trojka”, predvođena njemačkom vladom, nametnula Grčkoj za reprogramiranje duga, uz djelomični otpis, još su svježe.
Ipak, suočen s izvanrednom težinom krize koja prijeti, i Berlin je popustio. “Europa može izaći iz krize jača nego prije”, poručila je kancelarka Angela Merkel u srijedu, prije predstavljanja plana oporavka EK.
“Ovdje se radi o tome da je Njemačka shvatila da Italija nije Grčka. Ako imamo još jedan asimetrični oporavak, onda će to biti vrlo loše za EU i ekstremno loše za samu njemačku ekonomiju”, komentirao je za CNN Jacob Funk Kirkegaard, viši suradnik na Institutu Peterson za međunarodnu ekonomiju.
Vremena je sve manje
Menadžerska direktorica za Europu u konzultantskoj tvrtki Grupa Euroazija ipak smatra da, bez Njemačke na svojoj strani, pobunjena “Štedljiva četvorka” ipak nema puno šanse pobijediti.
“Došlo je do velikih promjena u većini europskih prijestolnica uslijed prepoznavanja razmjera ovog izazova. To je ono što definitivno ne vidimo od ‘Štedljive četvorke’. Kod njih u biti imamo ponavljanje starih pozicija”, dodaje Rahman.
A vrijeme za slanje pomoći istječe. Da bi je zemlje poput Italije oporavile u drugoj polovici ove godine, do dogovora zemalja članica mora doći u lipnju ili najkasnije srpnju, smatra Rahman. Nakon toga, sve mora potvrditi Europski parlament glasanjem početkom rujna. A izostanak prave turističke sezone u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj – pa i Hrvatskoj – dotad će definitivno pokazati razmjere ekonomske krize koja dolazi.
(Index.hr)
