Ipak, neki aspekti načina na koji Iran funkcioniše i ko donosi ključne odluke postali su još učvršćeniji, navodi Al Džazira.
Rat je, čini se, daleko od kraja i nema jasne slike o tome gdje će stvari završiti, ali ono što se do sada dogodilo može pružiti određene naznake.
Promjene u rukovodstvu
Predsjednik SAD Donald Tramp više puta je insistirao da je “promjena režima” već nastupila u Iranu, nakon što je ubijeno više slojeva zvaničnika, uključujući vrhovnog vjerskog vođu ajatolaha Alija Hamneija i druge na vrhu vlasti.
Međutim, glavne institucije Islamske republike Iran ostale su netaknute, a njegov sin, Modžtaba Hamnei, brzo je izabran od strane vjerskog tijela za novog vjerskog vođu.
Vojne, bezbjednosne, političke i pravosudne vlasti obnovile su zakletvu lojalnosti Hamneijevoj funkciji i teokratskom poretku, iako se novi vrhovni vođa nije pojavljivao u javnosti niti obraćao osim kroz nekoliko pisanih izjava koje mu se pripisuju.
Islamska garda (IRGC), osnovana da zaštiti poredak nakon revolucije 1979. godine, i dalje predvodi vojne operacije, ima značajnu ekonomsku moć, posebno kroz upravljanje prirodnim resursima Irana i održava oružanu kontrolu na ulicama putem paravojnih snaga Basidž i drugih jedinica.
Novi sekretar Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost, Mohammad Bagher Zolghadr, pripada staroj gardi IRGC i smatra se bliskim Ahmadu Vahidiju i Ali Abdlahiju, drugim generalima koji, kako se vjeruje, nisu spremni na velike ustupke Vašingtonu. Zolghadr je zamijenio Alija Laridžanija, iskusnog diplomatu i ideologa, koji je poginuo u raketnom napadu u martu.
Pravosuđe, koje gotovo svakodnevno objavljuje pogubljenja i hapšenja disidenata, kao i parlament pod dominacijom tvrdolinijaša, ostali su netaknuti tokom rata. Državna televizija i drugi mediji i dalje su direktno kontrolisani ili pod uticajem IRGC ili frakcija poput Fronta za stabilnost Islamske revolucije i prenose državne poruke svim dostupnim sredstvima, uključujući i video-snimke generisane vještačkom inteligencijom.
Relativno umjereni predsjednik Masud Pezeškijan, koji je postao predsjednik 2024. godine na izborima sa istorijski niskom izlaznošću, slično kao i parlamentarni izbori, uglavnom je sveden na unutrašnja pitanja i određenu diplomatsku komunikaciju.
Reformistički i umjereni političari koji su podržali njegovu kandidaturu, poput bivših predsjednika Hasana Rohanija i Mohameda Hatamija i bivšeg glavnog diplomate Mohameda Džavada Zarifa, žestoko su kritikovani od strane tvrdokornih pristalica.
Državni mediji su ove nedjelje izvijestili da je većina frakcija objavila slično formulisane izjave kako bi proglasili jedinstvo i kontinuitet funkcije vrhovnog vođe i države, kao odgovor na Trampovo višestruko ukazivanje na pukotine unutar sistema. Iranske vlasti su takođe nastavile da podržavaju članove svoje “osovine otpora” oružanih snaga širom regiona, uključujući Liban, Irak i Jemen.
Takođe su dovele neke od paravojnih boraca u Iran kako bi im pomogle da kontrolišu situaciju, a iračke Narodne mobilizacione snage (PMF) ili Hašd al Šabi i druge naoružane strane grupe ponosno paradiraju ulicama Teherana i drugih gradova od prošlog mjeseca.
Promjene u političkom stavu
Iranske vlasti nisu postigle konsenzus da daju ustupke koje zahtijeva Tramp, jer većina vjeruje da se oni svode na kapitulaciju, nešto u šta se nikada ne bi upustile čak i ako bi to značilo više napada na infrastrukturu od strane SAD i Izraela.
Oni kažu da su IRGC i tradicionalna vojska i dalje potpuno spremni da lansiraju još mnogo raketa i dronova na zemlje u regionu, kao i na američke snage, ako SAD i Izrael zaista pokušaju da vrate Iran “u kameno doba”, kako je prijetio Tramp, kroz više udara na kritičnu civilnu infrastrukturu.
Mohamed Bager Galibaf, relativno pragmatični predsjednik parlamenta koji je predvodio iranski pregovarački tim tokom prve runde posredovanih pregovora sa SAD u Islamabadu, Pakistan, početkom ovog mjeseca, signalizirao je da želi da “pobjede” na bojnom polju pretvori u sporazum.
Ali pod vatrom tvrdolinijaša, on je takođe upozorio da neće biti “predaje”.
U tom smislu, najnoviji iranski prijedlog SAD je da se odlože razgovori o nuklearnom programu zemlje, iako je glavni javni razlog Trampa i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua za početak rata bio da se osigura da Iran nikada neće imati nuklearno oružje.
Teheran kaže da nikada neće težiti nuklearnom oružju, ali da neće isporučiti svoje zalihe obogaćenog materijala, niti će zaustaviti obogaćivanje na iranskom tlu, jer je zemlja platila ogromnu cijenu da bi dobila tu tehnologiju, u vidu decenija sankcija i ubistava svojih naučnika.
IRGC i državni mediji naglašavaju da je sada glavno pitanje Ormuski moreuz i kako ga pouzdano ponovo otvoriti i okončati američku blokadu iranskih luka.
Iranske oružane snage i političari naglašavaju da to mora uključivati uspostavljanje sistema koji Iranu ostavlja odgovornost za upravljanje Ormuskim moreuzom sa Omanom, jer su te dvije zemlje jedine sa teritorijalnim vodama u tom području.
Takođe žele da naplaćuju brodovima prolaz, čime bi nadoknadili dio od 270 milijardi dolara štete za koju vlada kaže da je nanesena zemlji. Parlament kaže da je izradio nacrte zakona za legalizaciju takvog sistema, što je suprotno tvrdnjama Trampa, Evropljana i drugih da se moreuz mora ponovo otvoriti za sve bez uslova kako bi se obnovila stabilnost na umornim međunarodnim tržištima koja pokušavaju da izbjegnu još jednu recesiju.
Razlike u domaćoj politici
Iranski establišment se suočava sa složenom mrežom problema kod kuće, od kojih su mnogi samo pogoršani uticajem intenzivnog bombardovanja najjačih vazduhoplovnih snaga na svijetu.
Ekonomija je u ruševinama, sa jednom od najviših stopa inflacije na svijetu, a bile bi potrebne godine i velika ulaganja da se potpuno obnove teško bombardovane proizvodne linije čelika, petrohemijski pogoni i drugi objekti, dok je zemlja i dalje pod strogim sankcijama SAD i Ujedinjenih nacija.
Milioni radnih mjesta su ili ukinuti ili stavljeni na pauzu kao rezultat gotovo potpunog državnog gašenja interneta, koje je sada na snazi već 60 dana bez presedana, iz navodnih ratnih “bezbjednosnih” razloga.
Suočena sa rastućom frustracijom javnosti, država je odlučno rekla da će internet postati manje ograničen tek kada se rat završi, i sada postepeno proširuje višeslojni sistem kojem se narod protivi godinama.
Ekonomski fokus vlade pomjerio se na davanje prioriteta nabavci hrane i lijekova na bilo koji način, a ove nedjelje je ponovo uspostavljena praksa dodjele jeftine valute za uvoz osnovnih dobara, nešto što je ukinuto u decembru, jer je to stvaralo sistematsku korupciju.
Očekuje se da će prosječan Iranac osiromašiti u narednim mjesecima, jer rastuća inflacija desetkuje domaćinstva koja pokušavaju da se održe iznad vode.
Pored hapšenja i pogubljenja, pravosuđe više puta naglašava da svako ko se bavi bilo kakvim oblikom neslaganja unutar ili van zemlje može imati pravo na konfiskaciju cjelokupne imovine u korist države.
Brojna “priznanja” Iranaca emitovana su na državnoj televiziji i pridruženim medijima za bezbjednosne prekršaje, koji uključuju navodnu špijunažu, snimanje udara raketa iz njihovih domova ili pokušaj povezivanja na satelitski internet Starlink.
Nakon što su hiljade ljudi ubijene tokom nacionalnih protesta u januaru, teška bezbjednosna atmosfera i dalje dominira ulicama Teherana i gradova širom zemlje.
Teška oklopna vozila, mitraljezi postavljeni na zadnjoj strani pikap kamioneta, dnevne oružane parade i noćne prodržavne kolone, maskirani vojnici i snage bezbjednosti, kao i naoružani kontrolni punktovi postali su neizbježni uobičajeni prizori na ulicama prijestonice, prenosi Telegraf.rs.
