Zona upozorenja
Stvarnost, naime, otkriva da su razlike među zemljama zapanjujuće. Najbolji primjer je Kipar, koji se praktično nalazi u trajnom vanrednom stanju. Prema podacima Eurostata i Evropske agencije za okolinu (EEA), ta ostrvska država koristi čak 72 posto svojih slatkovodnih resursa, a ljeti ta brojka raste na alarmantnih 92 posto.
Za poređenje, smatra se da država ulazi u zonu upozorenja već kad potrošnja dosegne 20 posto dostupne vode. Vlasti su ranije ove godine pozvale stanovnike na smanjenje dnevne potrošnje vode za 10 posto, što je ekvivalent otprilike dva minuta korištenja vode.
Dodatni pritisak stvara i brzi rast populacije na ostrvu. Vlada ubrzano radi na postavljanju postrojenja za desalinizaciju kako bi obezbijedila pitku vodu, posebno uoči turističke sezone, a rješavanje ove krize bio je i jedan od prioriteta kiparskog predsjedanja Savjetom Evropske unije.
Prekomjerna potrošnja
Nakon Kipra, na popisu ugroženih zemalja slijedi Malta s godišnjom stopom korištenja vode od 33 posto, koja ljeti raste na 67 posto. Sličan scenario bilježe i druge mediteranske zemlje: Grčka (37%), Rumunija (34%), Portugal (31%), Italija (27%) i Španija (26,5%) tokom ljetnog razdoblja duboko su u zoni upozorenja zbog prekomjerne potrošnje vode.
Evropska agencija za okolnu predviđa da će klimatske promjene i suše vjerovatno pojačati “učestalost, intenzitet i uticaj” nestašica vode najmanje do 2030. godine.
U drugom izvještaju agencije, pod nazivom “Pregrijani i nepripremljeni”, utvrđeno je da se otprilike svaki deseti građanin EU-a suočava s problemima u pristupu dovoljnim količinama sigurne i čiste vode.
Zastarjela infrastruktura
Taj problem je najoštrije izražen na Kipru (36,5%) i u Grčkoj (31,5%). Zanimljivo je da neke zemlje u kojima je zabilježen otežan pristup vodi – uključujući Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku i Irsku – nemaju posebno visoke stope iskorištavanja slatkovodnih resursa.
To upućuje na zaključak da problem pristupa vodi u tim slučajevima nije toliko povezan s nestašicom, koliko sa zastarjelom infrastrukturom i nedostacima u sistemima snabdijevanja.
S druge strane, uprkos problemima s potrošnjom slatkovodnih resursa, čini se da Francuska, Portugal i Španija bolje upravljaju distribucijom čiste i sigurne vode. U tim zemljama je udio stanovništva koje se suočava s problemima u snabdijevanju znatno ispod prosjeka EU-a od devet posto, prenosi Index.hr.
