Zašto su plate kuhara i konobara u Austriji veće nego u Hrvatskoj?

Evo čitam malo ovu histeriju zadnjih dosta vremena o nedostatku radnika, lopovima ugostiteljima i kako se restorani zatvaraju radi tih problema. Čitam komentare sveznajućih Hrvata – radnika, emigranata, prevarenih, žrtava, lopova ugostitelja i sličnih. Sam sam jedan lopov ugostitelj, držim u ruci račun iz jednog restorana jako sličnog mom u kojem sam bio u Austriji i pitam se u čemu je kvaka? Kažu ljudi na internetu da konobari/kuhari tamo imaju plaće 2500 eura pa se pitam: Je li moguće da sam ja toliki egoistični lopov da odlučim napraviti usporedbu poslovanja mene ugostitelja – mog restorana iz sela Mimice na plaži na dalmatinskoj obali i restorana u austrijskom selu na snijegu od kolege, nazovimo ga – Carl. Da stvarno vidim u biti koliko sam ja smeće…

Radi lakšeg izračuna, pretpostavimo sljedeće:
-Da su Mimice i to selo u Austriji otprilike jednako popularna destinacija.
-Da Marko i Carl restoran imaju u vlastitom prostoru.
-Da su oba restorana jednake kategorije s jednakim brojem stolova. Recimo, 25 stolova cca 120 sjedećih mjesta i da imaju prosječno 2 izmjene u danu.
-Da su oba restorana nova i da su i Marko i Carl mladi ljudi, uložili cca 700.000 eura u restoran koji su financirali kreditom na 10 godina.

E sad idemo.

Niže je u tablici jedan račun koji sam ja platio karticom za dvoje odraslih i jedno dijete kod našeg Carla i cijene tih istih artikala po aktualnom cjeniku u mom restoranu u Mimicama – koji slovi kao skuplji restoran (u prilogu račun iz Austrije – da ne bude da lažem). Dodao sam pizzu i pivo jer je to važan dio ponude, a to nismo jeli u Austriji.

Znači, uzet ćemo pretpostavku da oba restorana naprave dvije izmjene stolova dnevno s prosječno ovakvim računima i pomnožit ćemo ih s brojem dana i dobiti ukupni mjesečni promet naših ugostitelja (sve dalje u kunama radi lakšeg izračuna):

Sad stupa na snagu država s PDV-om. Austrija je kao i Hrvatska turistička zemlja. PDV za ugostiteljstvo u Austriji (kao i u Italiji) je 10 % za našeg Carla, dok Marko Lijepoj Našoj plaća 25 % i 3 % poreza na potrošnju na piće.

Sad na red dolaze materijalni troškovi: cijena namirnica je više-manje ista u obje države. Udio namirnica u cijeni sam izračunao po svojim troškovima pa stavljam da su obojici troškovi nabave isti. Cijena energenata također, s tim da naš Marko samo može sanjati plin iz plinovoda pa plaća spremnik i plin u njemu po suho zlato, 20 kn vpc m3 – ali stavimo da su isti. Troškovi amortizacije (nešto se razbije, servisi opreme, osiguranja, knjigovodstvo i sl.) u Austriji su skuplji pa je i našem Carlu amortizacija veća. Pa to izgleda ovako:

E sad dolazimo do glavne stvari i razloga pisanja ovog mog teksta… Trošak zaposlenih. Za ovakvu operaciju potrebno je 10 radnika. Ljudi tvrde da konobari i kuhari vani imaju plaću od 2500 eura. Odgovorno tvrdim da to nije istina, ali neka bude. Ajmo vidjeti kako izgleda kad naš gospodin Carl plaća 10 ljudi po 2500 eura, a kako lopov Marko svoje nekih jadnih 8000 kn neto. Razlika je što Carl isplaćuje bruto, a Marko je obavezan neto (izračuni s olakšicama za djecu).

Od Marka se podrazumijeva da svojim radnicima osigura smještaj i hranu što je u Austriji nepoznat pojam. Također je nekako postalo pravilo da Marko plaća i sanitarne preglede i higijenske minimume za svoje djelatnike – opet praksa samo u Hrvatskoj.

Napomena: Autor je za izračun austrijske neto plaće koristio http://akbruttonetto.akwien.at/ 

S druge strane, Markov trošak po zaposlenom, za isplatiti lopovskih i izrabljivačkih 8000 kn plaće, je 14.150 kn

Ajmo na našu tablicu:

Vratimo se na početak priče gdje su naša dva mlada ugostitelja financirala svoj posao sa 700 000 eura na 10 godina. Carl je svoj kredit dobio uz subvenciju države kao mladi poduzetnik s kamatom od 1.5 %.

Marko je s druge strane dobio k… u čelo od svoje države pa je kroz razno razne opcije svoj iznos financirao prosječno s nekih 5 % kamate (neki će reći: ‘Šta se buniš… Ljudi su u Hrvatskoj dizali turističke kredite krajem 90-ih po 10 %’) . Pa naši ugostitelji imaju mjesečni trošak kredita:

Sad još ostaje porez na dobit. Austrija ima stopu poreza na dobit od 25 %, Hrvatska 18 % +5 % ako ćeš tu dobit isplatiti sebi, a ne ostaviti kao zadržanu dobit. Austrija ima mali milijun olakšica na porez na dobit kod razvoja poduzetništva, mi nijednu. I onu nesretnu reinvestiranu dobit kojoj su troškovi bili toliki da se isplatila skoro nikad… i to su nam uzeli. Uzmimo da ni Carl ni Marko nemaju olakšicu, ukupna njihova zarada je:

Carlu je njegova država omogućila da radi cijelu godinu jer, kad se snijeg otopi, dođu šetači i planinari.

Marko radi 5 mjeseci, a kredit plaća cijelu godinu. Zašto? Pitajte stručnjake u turističkoj zajednici, HGK-u i Ministarstvu turizma. Ova dva ugostitelja:

-Imaju iste poslove i jednako rade.
-Uslužili su jednak broj ljudi i pripremili jednak broj jela.
-Uložili jednako u svoje poslove.
-Zapošljavaju jednak broj ljudi.
-Imaju jednake troškove.

Razlika je samo u državi u kojoj žive.
Zato jedan ima veće marže i manje poreze pa zarađuje duplo više.
Zato radnik kod jednog zarađuje duplo više, a obojica ih plaćaju jednako.

Koliko je gadljiva fiskalna politika, pogledajte u tablici niže:

Svatko tko ima iti malo pameti i ovo pročita trebao bi se zapitati u kakvoj državi živimo i do kada ovo može ovako. U srednjem vijeku su se bune dizale radi desetine. Ja od svog prihoda imam 18 %. I tu nisam računao parafiskalne namete. Članarine, komore, razne inspekcije koje skupljaju harače i mita (tipa, ‘Sigurno ćemo ti naći nešto.’). More suludih propisa… Kad se svemu ovome pridoda najam, koncesije (čitam danas da će koncesija za Žnjan biti 420 000 kn, za 4 miseca efektnog rada – 3500 kn dnevno)… bilanca lako ode u crveno… Zato prijave na minimalac, utaje poreza i sl….

Naći će ih se sad puno koji će reći: ‘Da, ali netko nema ništa…”

Da vam budem iskren, nije me briga! Ja im za to nisam kriv. Mene se mrzi jer sam ugostitelj. To nam je nasljeđe iz socijalizma. Moja obitelj u turizmu radi 40 godina. Ja svoje roditelje pamtim kao radnike koji trče oko gostiju. Drugu su djecu roditelji vodili po urancima, proslavama za dan Mladosti i sl., moji su za to vrijeme posluživali goste. Jedina sjećanja na oca imam kako za roštiljem peče ribu za goste. Kad se nešto postiglo, već tada nas se mrzilo. Pola zarade od zadnje sezone moj je otac potrošio na kalašnjikov i bombe kod švercera i iz rata se nikad nije vratio. Moji su vraćali kredite, vraćam ih i ja. Nadam se samo da moja djeca neće trebati. I zato me nije briga tko nema.

Neosporna je činjenica da ovaj narod loše živi. Ali, dragi moji, vaš bijes je na krivoj adresi. Nisam vam ja kriv šta vam država uzima pare. Sami ste krivi. RAZLIKU BRUTO2 i NETO PLAĆE SU OTELI VAMA, A NE MENI, SHVATITE TO!!!! TO SU VAŠE, A NE MOJE PARE!!!! Ovaj narod je zavidan i najdraža mu je ona: ‘Neka krepa moja krava, ali neka su susjedu dvije.’ Tako ćemo daleko svi skupa. Pobjegli ste vanka raditi jer vam je, eto, bolje. Je l’ i vani brojite gazdama koliko zarađuju i koja auta voze? Vani je bolje jer se netko za to izborio – šta se ne izborite vi tu. Evo ja sam dokaz da u Hrvatskoj poslodavac plaća radnika isto kao i u Austriji, a di su vam pare – pitajte državu.

Radnika nema iz nekoliko razloga. Najmanji je problem iseljavanje.
Hrvatski turizam nezaustavljivo raste i demografski ga radna snaga ne može pratiti. 2007. je na jednom kongresu dečko držao predavanje i rekao da će, ako se nastavi ekspanzija rasta, do 2015. u Hrvatskoj faliti 15 000 radnika sezonaca. Ismijalo ga k'o budalu.

Ako žele spasiti išta, pod hitno se mora:

-Skinuti 100 000 parazita koji ne žele raditi i vode se na Zavodu za zapošljavanje zbog socijalnih beneficija. Također, 20 000 radno sposobnih ljudi u kupljenim je ratnim mirovinama. Pola ih radi na crno.
-Pod hitno treba ukinuti obvezu isplaćivanja neto plaće.  Evo ti bruto na račun pa plaćaj sam doprinose.
-Treba ukinuti sve restrikcije za uvoz radne snage.
-Treba smanjiti davanja za mirovinsko i zdravstveno i dignuti neoporezivi dio plaće na min. 7000 kn.
-Vratiti PDV na 13 %, 12 % PDV-a neka usmjere u neto plaće zaposlenih – ne moraju mene rasteretiti.

I svi problemi s iseljavanjem i radnom snagom riješeni….
A to će se dogoditi… Nikad…

Lip pozdrav,
Lopov, izrabljivač, ugostitelj
Marko Strmečki

(index.hr)