Kakvi su doista kineski planovi i zbog čega zapravo žele toliko ulagati u Hrvatsku?

Nevjerojatni su ti Kinezi. Dođu u Hrvatsku svakih deset godina, a Hrvati odmah zaborave svu onu kinesku „bofl“ robu koju su nekad u životu kupili – pa poslije na sva zvona psovali markicu „Made in China“ – i odmah im široka srca ponude i Uljanik, i nizinsku prugu, i Titov spomen kompleks u Kumrovcu, riječku luku, čak i nogometne stadione, piše Slobodna Dalmacija.

Pita li se itko u ovoj zemlji što će Kinezi tražiti zauzvrat? Jer, ulazak u dubioze hrvatske brodogradnje, gradnju nerentabilne željeznice ili spašavanje luke u Rijeci koja je već propustila puno šansi imat će svoju cijenu. I teško je vjerovati da taj ceh kad-tad neće doći na naplatu.

– Ne bojte se, neće Kina tražiti da se u Hrvatskoj osnuje Komunistička partija niti da ona zavlada zemljom – smiruje nas prof. dr. Vlatko Cvrtila, jedan od najuglednijih hrvatskih geopolitičkih stručnjaka.

I pritom podsjeća da Kina u svojim dugoročnim strateškim planovima doista nema ideju uvođenja jednopartijskog sustava u zemlje u kojima investira svoj novac. Njihov interes, navodi Cvrtila, sasvim je druge prirode.

– Kinezi ne investiraju jer imaju puno novaca pa ga žele dijeliti šakom i kapom. U međunarodnim odnosima nema filantropije. Sve ono što ulažu vezano je uz njihovu globalnu strategiju stvaranja utjecaja i povezivanja euroazijskog svijeta kontinentalnim putem. Investirajući u infrastrukturu, luke, ceste i željeznice, oni omogućavaju da njihova roba lakše dođe do kupaca – ističe Cvrtila.

Ovakav pristup je, ističe on, legitiman za državu koja u ovome trenutku ima tako velike ekonomske potencijale kao što je Kina. Njihov mega-projekt Puta svile, kojim bi se povećala mogućnost transporta kopnenim putem, cilja smanjiti ovisnost o ograničenjima koja su vezana uz pomorski promet.

Ima doduše, napominje on, u procjenama američke administracije i upozorenja da će Kina svoj ekonomski utjecaj jednoga dana pokušati pretvoriti i u stratešku moć. Što SAD-u, koji se u utrci moći već natječe sa Rusijom, nikako ne odgovara. Ipak, Kina za sada sve karte baca upravo na ekonomsku stranu priče.

– Da bi održala svoj gospodarski rast, Kina mora imati tržište. A infrastrukturnim projektima oni zapravo to tržište šire. Kina ne može stati, dok je na biciklu mora vrtjeti pedale. Kinezi su prisutni svugdje gdje mogu stvoriti pretpostavke za distribuciju roba.

U Grčkoj u lukama, u Crnog Gori u gradnji autocesta, u Hrvatskoj na Pelješkom mostu. To je win win situacija za sve, jer dugoročno gledano, svaka investicija u infrastrukturu može poboljšati ekonomske performanse pojedine države – ističe naš sugovornik.

Kina je stoga na jugoistoku Europe stvorila format 1+16 gdje svojim ulaganjima pomaže državama koje nemaju puno inozemnih investicija.

– Europa je preživjela tešku financijsku krizu i nema „slobodnih financija“ koje bi ušle u prostor na JI Europe. Kineske investicije zapravo Europi i dogovaraju, jer je EU sa Kinom razvila ne kompetitorske, nego sve više strateške ekonomske odnose shvativši na vrijeme da oni mogu pridonijeti njezinom gospodarskom rastu – naglašava Cvrtila.

Hrvatska, prema njegovim riječima, ima sreću jer je strateški prilično dobro pozicionirana: bliža je srcu Europe nego sjevernoeuropski prostor. I, de facto, nalazi se na sjecištu puteva između Istoka i Zapada.

– Na žalost, Hrvatska tu svoju geostratešku prednost još nije iskoristila. LNG terminal stoji, nizinska pruga također. Važna je i revitalizacija luke Rijeka, kako bi Hrvatska mogla profitirati u brzom transportu roba do europskih potrošača. Vlastitih investicija nemamo, Europa više nema kapaciteta, i to je razlog zašto Vlada ozbiljno razmatra ponude iz Kine – zaključuje Cvrtila.

Kineza se, dakle, ne trebamo bojati. Nego ih, zapravo, iskoristiti za naše vlastite interese.

(novac.jutarnji.hr)

Facebook Komentari

Pročitajte još

Popularno