Tramp očajnički blefira u ratu s Iranom: Postoji pet dokaza za to

Peti dan rata s Iranom, 4. marta, portparolka Bijele kuće Karolajn Livit poslala je prilično oštru poruku američkim neprijateljima.

Novosti
23. 04. 2026.

“Teroristi su se kladili da će predsjednik Tramp biti kao i mnogi njegovi prethodnici – da će samo pričati i odbijati da sprovedu svoje jasno postavljene crvene linije. To se pokazalo kao katastrofalna greška u procjeni”, izjavila je tada Livit i dodala: “Predsjednik Tramp ne blefira.”

Međutim, kako piše CNN, ta je poruka već tada bila sumnjiva, s obzirom na Trampovu istoriju praznih prijetnji i probijenih rokova u ratu Rusije i Ukrajine. Ali proteklih pet nedjelja, možda više nego ijedno drugo razdoblje u oba njegova mandata, razotkrilo je Trampa kao blefera – i to na najvećem mogućem nivou.

Čak je pet puta predsjednik postavio ultimatume Iranu da pristane na njegove uslove ili se suoči s gnjevom Amerike. Svaki put je taj rok pomakao, iako nije bilo nikakvih javnih dokaza da je Iran ispunio ijedan njegov zahtjev.

Cijena praznih prijetnji

Iako kritičari to sada ismijavaju, situacija nije nimalo smiješna. Kao što bi vam rekao i sam Tramp dok je svojevremeno napadao Baraka Obamu jer nije odlučno postupio kad je sirijski diktator Bašar al Asad prešao preko američke “crvene linije”, trenutak u kojem vam neko razotkrije blef nosi stvarnu cijenu – kako za američki kredibilitet, tako i za projekciju moći.

Može se, navodi CNN, raspravljati o tome koliko je svako od ovih odgađanja bio svjestan blef, jer puno toga zavisi od toga koliko je Teheran zaista bio ozbiljan u vezi s dogovorom. Takođe, Tramp je već pokazao da je spreman udariti po Iranu jer je rat zapravo on i započeo, iako se činilo da preferira diplomatiju. Ali postoji neko ko tačno zna koliko Tramp zapravo blefira: sam Iran.

Evo kratkog pregleda prijetnji, rokova i načina na koji ih je Tramp pokušao opravdati.

Prvi i drugi ultimatum: Razgovori koji se nisu dogodili

Sve je počelo 21. marta. Tramp je tada postavio rok od 48 sati: Iran mora “POTPUNO I BEZ PRIJETNJI OTVORITI” Ormuski moreuz. U suprotnom, SAD će početi raketirati njihove elektrane.

Dva dana kasnije, 23. marta, samo 12 sati prije isteka roka, Tramp je objavio odgodu od pet dana. Umjesto otvaranja moreuza, kao razlog je naveo “VRLO DOBRE I PRODUKTIVNE RAZGOVORE” između dvije strane.

Tu su se pojavila dva problema. Prvo, iranski zvaničnici demantovali su da se u tom trenutku uopšte vode ikakvi pregovori. Drugo, Tramp je odgađanje objavio neposredno prije otvaranja finansijskih tržišta kako bi umirio investitore. Novi rok bio je 28. marta, “zavisno od uspjeha tekućih sastanaka”.

Treći ultimatum: Prijetnje ratnim zločinima

Zatim je 26. marta Tramp dodao još osam dana na rok, tvrdeći da je “iranska vlada zamolila” za još vremena i da pregovori idu “veoma dobro”. Vrhovni iranski zvaničnik opet ga je poklopio rekavši da je bila riječ samo o “razmjeni poruka”, a ne o pravim pregovorima. Čak je i Izrael sugerisao da Iran uopšte ne misli ozbiljno.

Tramp je tada postavio uslove za novi rok, 6. aprila. Tražio je da se postigne “dogovor” i da moreuz bude “odmah otvoren za poslovanje”. Ako se to ne dogodi, zaprijetio je dizanjem u vazduh svih elektrana, naftnih polja, ostrva Harg, pa čak i svih postrojenja za desalinizaciju vode. CNN napominje kako bi ovakvi napadi vjerovatno predstavljali ratne zločine.

Kasnije je dodao da će “razmisliti” o primirju ako moreuz bude slobodan i prohodan. Nekoliko dana prije isteka roka poručio je Irancima da imaju još “48 sati prije nego što se na njih sruči sav pakao”.

Četvrti i peti ultimatum: “Želim biti dobra osoba”

Kada je došao 6. april, a Iran nije ispunio ništa, Tramp im je dao još jedan dan. Kao razlog je naveo – Uskrs. Iako je znao kad je praznik dok je postavljao rok, rekao je: “Mislio sam da nije prikladno dan nakon Uskrsa. Želim biti dobra osoba.” Zaprijetio je da će im srušiti sve mostove i elektrane ako ne popuste.

Sljedećeg dana, 7. aprila, objavio je dvonedjeljno primirje. Opet, nije rekao da je Iran pristao na njegove zahtjeve, nego je ponovo spomenuo “napredak u pregovorima”. Međutim, ključni dijelovi tog primirja odmah su postali sporni – od toga da li je Izrael pristao da prestane udarati Hezbollah, pa do toga smije li Iran zadržati kontrolu nad moreuzom. Uprkos tome što moreuz nije otvoren, Tramp je nastavio s primirjem.

Rok bez roka

Konačno, 21. aprila, Tramp je objavio neodređeno produženje kako bi Iran smislio prijedlog za mir. Ovog puta nije ni spominjao “napredak”, nego je rekao da je to zbog činjenice da je “iranska vlada ozbiljno podijeljena”. Zatim je potkopao vlastitu logiku rekavši da to “nije bilo neočekivano”. Ako je bilo predvidljivo, zašto je onda uopšte postavljao onako čvrste rokove?

Izvori su za CNN potvrdili da Tramp planira ograničeno produženje, ali Bijela kuća je kasnije saopštila da zapravo nema nikakvog “čvrstog roka”. Sam predsjednik je za Fox News izjavio da ne postoji vremenski okvir za završetak rata.

Može se tvrditi da je produženje primirja dobro za svijet jer sprečava dublju katastrofu na Bliskom istoku. Ali Iranu se ne može zamjeriti ako je zaključio da Tramp jednostavno ne želi sprovesti svoje prijetnje.

Šta bi o tome rekao Donald Tramp?

Zanimljivo je podsjetiti šta je o ovakvom ponašanju nekad govorio sam Tramp. Godinama je napadao Obamu jer nije upotrijebio vojnu silu protiv Sirije nakon što je ona prešla njegovu “crvenu liniju” upotrebom hemijskog oružja.

“Kad nije prešao tu liniju nakon što je zaprijetio, mislim da nas je to unazadilo na duge staze, ne samo u Siriji, nego u cijelom svijetu, jer je to bila prazna prijetnja”, izjavio je Tramp 2017. godine.

U svom govoru na republikanskoj konvenciji 2016, Tramp je Obaminu crvenu liniju nazvao “poniženjem” jer je “cijeli svijet znao da ona ne znači apsolutno ništa”. Danas se čini da se istorija ponavlja, ali s drugim akterom u glavnoj ulozi, prenosi index.hr.

Tagovi: ,,

Pročitajte još

1 2 3 4 5 … 589

Popularno