Vrijeme je, kaže, posvetila učenju, radu, istraživanju o tome kako od starog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade.
Kako pojašnjava ova samouka restauratorka, shvatila je da se ogroman potencijal krije u komadima koje većina ljudi smatra otpadom i želi da ga se riješi, te da je tu vidjela svoju šansu.
“Nakon što sam stekla određena iskustva, znanja i vještine otvorila sam obrt, malu radionicu pod nazivom ‘Wood Surgery’ u Zenici i posvetila se ovom lijepom i zanimljivom poslu”, priča Lejla.
Iz njene radionice do sada su izašle hiljade restauriranih i repariranih komada, koji krase domove širom regije, a primarna djelatnost radionice je usluga restauracije i reparacije starih komada koje klijenti donose u radionicu, pri čemu se Lejla apsolutno vodi njihovim željama.
“Kada klijenti donose svoje komade, često iza njih stoji neka priča, komad ih veže za neku osobu, uspomenu ili prostor i žele ga sačuvati po svaku cijenu”, naglašava Lejla.
Ona kaže da su komadi dizajnirani sedamdesetih i osamdesetih godina naročito inspirativni.
“Radila sam i komade koji su bili stari više od stotinu godina (kredenci, sehare). Bitno je da je drvena konstrukcija zdrava i dobro dizajnirana, a sve ostalo je moguće popraviti i uljepšati”, naglašava Lejla.
Kaže da je posao kojim se bavi dinamičan te da joj se nekad čini da radni dan nikad ne prestaje, a njena radionica nalazi se odmah uz stan u kojem živi, tako da je sve usko povezano.
Svaki komad namještaja je, kaže Lejla, priča za sebe i svaki inspiriše na svoj način.
Na pitanje kako pronalazi stare komade od kojih kasnije pravi prava mala remek-djela, restauratorka pojašnjava da je nevjerovatan potencijal u komadima namještaja koje većina ljudi smatra otpadom.
“Do velikog broja komada došla sam upravo kada su ga ljudi odlučili izbaciti iz kuće. To su komadi koji sakupljaju prašinu u podrumima i garažama, na tavanima, u vikendicama… Kupujem ih po simboličnim cijenama, često mi ih ljudi i poklone, obilazim buvljake, tražim na internetu, ako neka firma radi licitaciju starog namještaja (što je jako rijetko, jer su procedure besmislene) i tu ću se pojaviti. Stari komadi u kojima se krije ogroman potencijal su zapravo svuda oko nas, samo treba posmatrati”, kaže Lejla za Nezavisne.
Na pitanje kakva su njena iskustva sa pokretanjem posla u BiH s obzirom na to da su mnogi zbog birokratije odustajali negdje na pola puta ili već na samom početku, kaže da je preduzetništvo bilo veoma hrabra odluka, posebno u ambijentu kakav je u BiH – nesiguran i obeshrabrujući.
Finansije za pokretanje posla nije imala, kao ni prostor za rad, ni opremu, a sve potrebno kupovala je postepeno – kako je šta zarađivala, tako je investirala, odnosno krenula je od nule.
(A.M/dunav.at)
){kind=link}