Međutim, otezanje s poslom i raspad SFRJ uticali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje – prodaja tenka M 84 i licence Pakistanu koja se odvijala u velikoj tajnosti.
Zašto baš Pakistanu, postavio bi neko pitanje? Zbog stalnih problema s Indijom, Pakistan je morao se naoružavati savremenim naoružanjem. Kada je postalo jasno da Indija kreće u razvoj vlastitog tenka, na bazi sovjetske licence za tenk T-72M, Pakistan je shvatio da njegovi tenkovi ne mogu konkurirati tenku T-72. Zbog toga su vojne delegacije Pakistana ubrzano krenule u nekoliko zemalja da pronađu pogodnu ponudu za kupovinu ili za otkup licence savremenog tenka (Rusija, Ukrajina, NR Kina, SAD).
Budući da pokušaj da kroz saradnju s Kinom razviju novi tenk nije baš obećavao, Pakistanci su preko posrednika saznali i za jugoslavenski tenk M 84, koji su odlučili testirati.
U ljeto 1990. godine u Pakistan pod velom tajne upućena je grupa oficira i podoficira kako se Jugoslavija ne bi zamjerila Indijcima, s kojima su imali odličnu saradnju.
U periodu od 25. jula do 7. septembra 1990. sa jugoslavenskom delegacijom u ovu azijsku zemlju poslana su i dva tenka P1 i P2 da demonstriraju borbene kvalitete u specifičnim geografskim i klimatskim uslovima Pakistana i da se obuči određena pakistanska posada, za rukovanje i gađanje tenkom M-84A.
Posjeta je počela razgovorom o tenku M 84. Posjeti jugoslavenske delegacije dat je poseban značaj, jer je delegaciju primio osobno načelnik glavnog staba. Pred njim i njegovim saradnicima održana je prezentacija od sat i pol vremena i pomno je bilježena svaka informacija.
Poslije završetka sastanka naređeno da se krene u testiranje tenka. Inače kad su tenkovi pripremani za prezentaciju sve tolerancije su pooštrene za deset puta, tako da su tenkovi bili u savršenom stanju…
Oba M 84 ispitivana su tokom vožnje po pjeskovitom i močvarnom zemljištu i s njima je pređeno 1.600 km pri temperaturama od 45 do 50 stupeni Celzijusovih.
Prilikom vožnje po pijesku i pustinji dizana je velika prašina, ali nije bilo nijednog kvara tenka, a čišćenje filtera za zrak obavljeno je poslije 800 km vožnje. Na ostalim uređajima tenka nije bilo kvarova niti potrebe za intervencijom mehaničara.
Izuzetak je bila zamjena jednog blatobrana, koji je deformisan, kada je vozio pakistanski vojnik i udario u neko drvo, koje je bilo rijetkost u tom ambijentu. Detaljno su obavljena ispitivanja savladavanja vodenih prepreka, efikasno stvaranje dimne zavjese, tegljenje tenka i vuča drugog tenka, samozakopavanje, provjera manevarskih sposobnosti.
Iz tenka su izvođena pripremna gađanja iz umetnute cijevi 12,7 mm, s mjesta i u pokretu u režimu stabilizacije, na stacionarne i pokretne mete na daljinama od 600–750 m.
Gađanja iz topa s municijom 125 mm izvođena su danju i noću, na stalne i pokretne mete na daljinama od 1.700–2.290 m danju, na nepokretne i pokretne mete , a noću sa sve tri vrste projektila na daljinama od 970–1.365 m. neka gađanja iz tenka lično je izveo pakistanski brigadni general Hak.
Zapovjednik tenkovske divizije, general Mahmud A. Durani kasnije načelnih Uprave OJ i pregovarač o transferu tehnologije i kupovini tenkova M-84A u Beogradu gađao je sa 3 TF projektila, u režimu elektronika i stabilizacija, na metu na daljini 1.700 m, sva tri pogotka u metu. Ukupno je na ispitivanju tenkova i uvježbavanju pakistanskih posada ispaljeno 117 projektila.
Takođe, od svih radio-stanica s kojima su pakistanski tenkovi trebali biti opremljeni najbolje se pokazala jugoslavenska radio stanica, Čajevačka, RUT-1, odnosno PD9. Te su odmah počela neke narudžbe za tu radio stanicu.
“Upoznat sam s rezultatima ispitivanja, i nakon uvida u tenk, mogu reći da imate odličan tenk. Nastojaćemo da ga što prije dobijemo”, rekao je tadašnji pakistanski ministar obrane.
Inače, Pakistanci su testirali i američki M1A1 Abrams, koji, prema izjavama pakistanskih oficira imao brojne zastoje i kvarove, a pokazao je i slabiju preciznost vatre iz topa. Neki pakistanski funkcioneri su kazali jugoslavenskim oficirima da M1A1 ‘Abrams’ nije pokazao više od 10% onoga što je pokazao M-84A, pa su jugoslavenski tenk zavoljeli kao svoj.
U Beogradu se krajem 1990. godine razgovaralo o ugovorima za kupovinu tenkova M-84A i o proizvodnji istih u Pakistanu. Pakistan je zanimala kupovina 250 tenkova M-84A te suradnja i druga tehničko-tehnološka pitanja.
“Iz duše smo ga zavoljeli. Govorim kao general i tenkista. Gađao sam s tri projektila, i sa sva tri pogodio mete. Želim uvjeriti našeg načelnika GŠ da je M-84A najbolje rješenje za Pakistansku vojsku, zato ću mu predložiti da sklopimo ugovor o kupovini tenka s vama”, rekao je general Durani.
Na veliku žalost, do potpisa o početku još jednog velikog posla koji bi SFRJ donijelo skoro milijardu dolara nije došlo jer se navodno zateklo oko plaćanja preko robne razmjene, na što SFRJ nije htjela pristati, pa se otezalo s ugovorom, a u međuvremenu je uslijedio raspad SFRJ, a Pakistan je nastavio saradnju sa Kinom.
(express.hr)
