Na pitanje Danasa da li će izaći iz žirija zbog povlačenja predstava sa festivala Susreti pozorišta/kazališta u Brčkom i čitave situacije, Branislav Lečić je odrično odgovorio dodajući da nijedna predstava sem “Zelene čoje Montenegra”, koja se ne igra zbog glumaca zaraženih koronom, nije otkazana.
– Ne, neću izaći iz žirija jer niko nije otkazao, reakcije su lične i svi teatri učestvuju na festivalu do kraja. Što se tiče povlačenja iz takmičarskog programa, te odluke donose uprave pozorišta i to nema veze sa festivalom. Festival završava svoj posao 26. novembra, žiri odlučuje o nagradama i ko hoće da ih primi primiće ih, ko neće neće – kazao je glumac Branislav Lečić za Danas.
A u Brčko distriktu BiH na regionalnim Susretima pozorišta/ kazališta kao da se paralelno odvijaju dve stvarnosti, jedna iz vizure ekipa predstava različitih pozorišta i druga iz perspektive uprave festivala.
Od osam pozvanih predstava sve su iz poštovanja prema publici odigrane ali su se povukle iz takmičarskog programa.
Izuzetak je predstava “Derviš i smrt” Banjalučkog narodnog pozorišta koje će, kako kažu za naš list, svoju odluku saopštiti u sredu pre podne, i predstava “Zelena čoja Montenegra”, koja je otkazana zbog epidemioloških mera.
Reditelj Dino Mustafić, koji je uputio direkciji festivala pismo s predlogom da se predstave ovog puta ne ocenjuju, kratko je rekao za Danas da je u tom tekstu sve rekao i da se nada kompromisu.
– Očekujem da će direkcija festivala, s obzirom na veliki broj povlačenja predstava iz konkurencije kao i pojedinačnih istupa, učiniti sve da taj festival ne bude kompromitiran i da se održi do kraja – kratko je poručio za Danas.
S druge strane, uprava festivala na čelu sa direktorom Jakovom Amidžićem stoji iza žirija i glumca Branislava Lečića, koji je za njih slobodan građanin i ne vide ništa sporno u tome što nisu učesnike blagovremeno obavestili o članovima žirija.
To, kako je ranije rečeno Danasu, nije ni bila praksa, nego se sad poteglo to pitanje.
Učesnici festivala pak smatraju ovo pitanje veoma bitnim, pa su se redom odjavljivali iz takmičenja kada su saznali da je u žiriju glumac Branislav Lečić, a to što su o tome naknadno saznali drže da je propust organizatora.
Tako kaže i Marina Vujčić, direktorka Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split.
– Mi smo u službenom priopćenju koje smo poslali produkciji i ravnatelju festivala naveli da želimo izaći iz konkurencije za nagrade. Predstavu smo odigrali prvi dan, s nama je festival otvoren ali nama je trebalo malo vremena da se usaglasimo jer se radi o tri kazališta – koprodukciji HNK Split, HNK Zadar i Dramsko kazalište Gavela iz Zagreba. To je naš čin solidariziranja sa svim kolegama, umjetnicima, koji su iz moralnih i etičkih razloga izašli iz konkurencije. Mislim da to jest propust organizatora. Videla sam da je ravnatelj napisao da nije običaj da se izlazi sa imenima žirija, ali, ako postoji u njegovom sastavu bilo ko ko može bit problematičan na bilo koji način, onda mislim da su nas trebali obavjestit – zaključuje Marina Vujčić.
Pisac Darko Cvijetić, koji je zajedno sa rediteljem Kokanom Mladenovićem ispred predstave “Šindlerov lift” takođe istupio iz takmičarskog programa festivala, na pitanje Danasa da li ovo što se dešava u Brčkom znači da je fenomen “cancel culture” (kulture otkazivanja) stigao i kod nas odgovara da se čini da jeste, ali da su u saopštenju za medije on i Mladenović rekli sve što su smatrali da treba da bude rečeno.
– Nismo nastupali u ime Kamernog teatra 55 iz Sarajeva nego u svoje lično ime kao ljudi koji su stvarali predstavu čija je suština, kao i romana koji sam napisao, a koji je poslužio kao predložak za rad, zapravo pokušaj da se žrtvama da glas, da se prestane sa tim da ih se neprestano povrijeđuje – kaže Cvijetić dodajući da je “Šindlerov lift” i poziv na savest.
Prema Cvijetićevim rečima, organizatori festivala su postupili poprilično neodgovorno.
– Verujem da je to bilo nenamjerno i nepromišljeno ali mislim da bi trebalo da postoji jedan minimum moralnosti kao zajednički imenitelj pogotovo za umetnike jer bi oni po difoltu trebalo da imaju nultu toleranciju na svaku vrstu nasilja, agresivnosti, da ne govorim o moralnim hipotekama koje neko vuče za sobom. Mislim da je umjetnost još uvijek jedino nevino područje u ovom našem konglomeratu ludila i da bi ljudi koji se bave umjetnošću trebali da imaju jednu vrstu međusobnog razumjevanja i tolerancije. Na drugoj strani smatram da su postupci i izjave direktora festivala Jakova Amidžića i urednika pratećeg programa Srđana Vukadinovića vrlo neodmerene i vrlo nepromišljene. To nije dobro za jedan tako ugledan festival na koji i sam dolazim već 20 godina. LJudi sebi dozvole da upadaju u zavrzlame i evo oni sad očito pokušavaju da naprave neku odbranu neodbranjivog. A nepotrebno je, jer je sve zapravo kazano. Gotovo su sva pozorišta postupila vrlo slično shvativši ko je u žiriju festivala. Sa strane organizatora potpuno nepotrebno i uvredljivo po sve ljude koji su istupili – konstatuje Cvijetić.
Na opasku Danasa da kada se govori o umetnosti kao nevinom području valja imati na umu i da je Branislav Lečić umetnik i kako on u tom smislu vidi njegovu poziciju kao člana žirija koji ne želi da istupi iz ovog tela, Cvijetić kaže da je to za njega neka vrsta autoukopavanja.
– Ne mogu da komentiram njegove istupe ali da sam ja bio igrom užasnog ili nesretnog slučaja u njegovoj poziciji vjerujte da bih se spakirao i otputovao isto veče. Ne bih sebi dopustio tu vrstu blamaže ili sukobljavanja sa kolegama. To vodi u još dublju kompromitaciju i mislim da to radi i protiv festivala umesto da napravi jedan korak rikverca upravo radi festivala – zaključuje Darko Cvijetić.
Blamaža
Jedna od jasnih blamaža Festivala je tekst koji sadrži ovaj termin, a postavljen je na sajtu festivala Susreti pozorišta /kazališta dan pošto je rediteljka Alisa Stojanović pročitala proglas u ime predstave “64” Ateljea 212 i objavila da istupaju iz takmičarskog programa.
U tekstu pod naslovom „Drskost i blamaža, ali na svoj račun“, koji je, inače, oštro iskritikovao i glumac Ermin Bravo, između ostalog stoji: “Baš nas briga za vaše podjele u vašoj zemlji i vašem gradu, i pozorištu. Baš nas briga što i kako znate i mislite o bilo kome na prostoru gdje stvarate i živite. Savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome ko i šta je među vama čemu šta, zainteresovani smo samo za umjetnički čin i slast doživljenog koju bi, da niste ‘prosuli pomuženo mlijeko’, ponijeli kući i u vrijeme i poslije ove predstave. Umjesto toga, nosimo gorak ukus i poniženje, ali vaše, u svakom slučaju“.
(Danas)
