Nakon što je američki predsjednik Donald Tramp najavio da se vojna kampanja protiv Irana bliži kraju, cijene nafte u ponedjeljak su doživjele jedan od najdramatičnijih dnevnih preokreta u istoriji. Ipak, olakšanje za evropske potrošače još nije stiglo na benzinske pumpe, piše Euronews.
Tramp je u ponedjeljak naveče na pres-konferenciji izjavio da su američke i izraelske snage postigle brz napredak u vojnim operacijama protiv Irana. Naglasio je da Vašington neće dopustiti poremećaje u globalnom snabdijevanju energentima, uključujući i Ormuski moreuz.
Cijene nafte
“Snabdijevanje naftom biće dramatično sigurnije”, rekao je Tramp, dodavši da bi Sjedinjene Države po potrebi mogle pratiti tankere kroz taj strateški plovni put. Na pitanje može li sukob završiti za nekoliko dana, Tramp je odgovorio: “Mislim da da.”
Cijena sirove nafte West Texas Intermediate (WTI), koja je u nedjelju naveče zbog straha od zatvaranja Ormuskog moreuza skočila na 119 dolara po barelu, do kraja trgovanja u ponedjeljak pala je ispod 90 dolara. To predstavlja promjenu od preko 30 dolara u manje od 24 sata.
Uprkos oštrom preokretu na terminskim tržištima, prenos veleprodajnih cijena nafte na maloprodajne cijene goriva nije trenutan ni simetričan. Upravo zbog tog kašnjenja ekonomisti još nisu spremni proglasiti kraj inflatornim rizicima u evrozoni.
Cijene goriva u Evropi
Prema podacima platforme Fuel, koja prati cijene goriva u stvarnom vremenu širom Evrope, benzin i dizel i dalje su skupi u nekoliko velikih evropskih gradova. U Milanu litar bezolovnog benzina 95 košta 1,89 evra, a dizela 2,10 evra.
U Parizu je benzin nešto skuplji i iznosi 1,92 evra, dok je dizel jeftiniji s cijenom od 2,06 evra. Frankfurt je najskuplji od tri grada – bezolovni 95 prodaje se za 2,12 evra po litru, a dizel za 2,19 evra.
“Najočitiji način na koji se iranski sukob odražava na rast, inflaciju i monetarnu politiku u Evropi jest porast cijena energenata, s obzirom na to da je većina evropskih zemalja neto uvoznik nafte i gasa”, naveo je prošle sedmice Sven Jari Stehn, glavni evropski ekonomista Goldman Sachsa.
Prema procjeni Goldman Sachsa, porast cijena nafte od 10% dovodi do povećanja ukupne inflacije u evrozoni za 0,3%. Međutim, banka upozorava da bi nelinearni učinci mogli pojačati taj šok, posebno ako cijene gasa, koje se kreću drugačijom dinamikom od cijena nafte, takođe ostanu visoke.
Tri moguća scenarija
Glavni evropski ekonomista Bank of America, Ruben Segura-Cayuela, predstavio je tri scenarija zavisno od trajanja razdoblja visokih cijena energenata. Prema najvjerovatnijem ishodu, cijena nafte stabilizovala bi se na oko 80 dolara po barelu, a cijena gasa na nizozemskom TTF čvorištu na oko 50 evra po megavat-času tokom otprilike dva mjeseca.
U tom slučaju inflacija u evrozoni bi kratkotrajno dosegnula vrhunac od 2,5% u martu i aprilu, a do kasnog ljeta vratila bi se ispod 2%. Rast BDP-a iznosio bi oko 1,0% u 2026. godini, što je sporo, ali podnošljivo i vjerovatno ne bi podstaknulo Evropsku centralnu banku (ESB) na zaoštravanje monetarne politike.
Snažniji šok, u kojem bi nafta dosegnula 100 dolara, a gas 60 evra po megavat-času, bio bi znatno štetniji. Inflacija bi u 2026. u prosjeku iznosila 2,4%, s vrhuncem iznad 3% u drugom tromjesečju. Rast bi usporio na oko 0,8%, a povratak na ciljanu inflaciju ESB-a od 2% odgodio bi se vjerovatno za početak 2027. godine.
BDP evrozone
Treći scenario uključuje produženi poremećaj. Čak i ako bi se cijena nafte zadržala blizu 80 dolara, četvoromjesečni energetski šok mogao bi podići godišnju inflaciju na oko 2,2%, dok bi u drugom tromjesečju u prosjeku iznosila 2,5%.
BDP evrozone usporio bi na otprilike 0,9%, uz rizik od privremenog pada privredne aktivnosti. Segura-Cayuela procjenjuje da bi ESB, ako cijene energenata ostanu povišene, vjerovatno morao podići kamatne stope za ukupno 50 do 75 baznih bodova, najvjerovatnije do septembra.
“Ako se cijene energenata ne normalizuju do juna, ESB bi mogao podići stope”, rekao je, dodavši: “Tržišta su već uračunala taj rizik.”
Stari pristup više ne vrijedi
Za Michaela Saundersa, višeg ekonomskog savjetnika u Oxford Economicsu, prijetnja nije samo u nivou cijena nafte, već u pitanju imaju li centralne banke još uvijek kredibilitet da apsorbuju takav šok bez reakcije.
Nekadašnje pravilo da centralne banke mogu jednostavno ignorisati inflaciju podstaknutu cijenama energenata više ne vrijedi, tvrdi Saunders. Novi pristup, kaže, nalaže suzbijanje rizika da se cjenovni šokovi preliju na šira inflacijska očekivanja.
Koristeći Globalni ekonomski model Oxford Economicsa, Saunders je procijenio da trenutne pretpostavke o cijenama energenata sugerišu da će inflacija u evrozoni u četvrtom tromjesečju 2026. biti za 0,5 do 0,6 postotnih bodova viša od ranijih prognoza.
To je veći uticaj nego u većini drugih velikih privreda, što odražava strukturnu zavisnost Evrope o uvozu energenata. Saunders dodaje da će ESB vjerovatno kratkoročno zadržati stope nepromijenjenima, ali s obzirom na to da su one već na otprilike neutralnim nivoima, mogao bi se odlučiti na zaoštravanje politike ove godine ako se rast cijena energenata nastavi.
Dizanje kamatnih stopa
Finansijska platforma za predviđanja Polymarket sada ukazuje na 42% vjerovatnosti da će ESB podići kamatne stope u 2026. godini. To je značajan porast u odnosu na samo 12% prije početka iranskog sukoba prije manje od dvije sedmice.
Gotovo utrostručenje implicirane vjerovatnosti odražava u kojoj je mjeri tržište promijenilo procjenu budućih poteza ESB-a. Prije vojne kampanje Trampove administracije protiv Irana, opšti konsenzus je bio da slijedi smanjenje kamatnih stopa u razvijenom svijetu.
Sada, uz prijetnju da će energetska inflacija gurnuti ukupnu inflaciju u evrozoni ponovno iznad 3% u narednim mjesecima, ulagači se sve više obezbjeđuju od mogućnosti da će ESB umjesto toga biti prisiljen ponovo zaoštriti svoju politiku.
